Isus danas umnaža kruh za one koji idu za njim. Do sitosti hrani to mnoštvo. Neke k Isusu privlači znatiželja – žele biti svjedoci čuda, druge želja da čuju glas toga Čovjeka, Učitelja, treći pak žele iskusiti „na svojoj koži“ njegovu iscjeljujuću moć.
Mi danas također dolazimo u hram na Euharistiju. Što nosim u srcu, što me potiče, što upravlja mojim koracima i mislima da idem k Isusu, da idem u crkvu? Možda je to osjećaj dužnosti, obveze, možda navika, običaj, a možda i želja da se susretnem s poznanicima?
A možda je i nešto više – možda je to Isus koji postaje Hrana za mene?
Žrtva Ljubavi želi me nahraniti tom Ljubavlju, obdariti njome kao što je to učinio u današnjem Evanđelju hraneći mnoštvo koje je bilo gladno?
Osjećam li glad za tom Ljubavlju? Želim li se hraniti tom Ljubavlju?
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo Pa nisu imali kada ni jesti.
Zašto? Otkud toliko mnoštvo? Što se događa?
Zašto je toliki velik broj ljudi dolazio k Isusu i njegovim učenicima? Zašto i što traže ljudi koji danas idu k papi Franji, a ranije su išli k Ivanu Pavlu II.?
Nauk koji oni šire drugačiji je od onoga koji naučava svijet, svjetovna filozofija. Njihov nauk ima moć, on je Božja snaga i nazočnost, posjeduje stvaralačku moć. On je Svijetlo i Istina. Nikakva tama ni laž ne mogu biti u njemu. On daje mir i oslobađa čovjeka.
Približavajmo taj evanđeoski nauk svima koji ga žele, koji se danas tiskaju oko Isusa i njegovih učenika. Odmor o kojem Isus ovdje govori ponajprije je uranjanje u Boga za vrijeme molitve, ali i odmor za tijelo.
Samo pravi mistik, dakle čovjek koji je iskusio Boga, susreo se s njime, može evangelizirati kao Isus. I k njemu će se stjecati veliko mnoštvo.
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Svetkovina Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju svečano je proslavljena 1. srpnja 2021. kada je svoje „DA!“ definitivnoj inkorporaciji u Družbu Misionara Krvi Kristove izrekao br. Ivan Raljušić.
Prisutnom mnoštvu vjernih bila su i puna i nova srca nakon duhovnog programa koji se u Prozorju odvijao toga svečanog dana za Družbu Misionara Krvi Kristove i Zajednicu Krvi Kristove.
U 17 sati započelo je razmatranje sedam otajstava Krunice Krvi Kristove pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio bogoslov i kandidat Misionara br. Ivan Orejaš. Za to vrijeme vjernici su mogli očistiti dušu u kupelji sv. Ispovijedi i pripremiti srca na slavlje sv. Euharistije koja je započela u 18 sati svečanim ulaskom procesije u crkvu Predragocjene Krvi Kristove.
Procesiju je predvodio i misno slavlje predslavio te propovijedao p. Ilija Grgić, CPPS, provincijalni delegat Poljske provincije i upravitelj Hrvatske delegature. S njim su u svečanoj koncelebraciji bila još osmorica svećenika među kojima i sva subraća iz Družbe Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj: p. Marijan Zubak, p. Stjepan Ivan Horvat i p. Davor Lukačević. Pred oltarom je stajao i kandidat za definitivnu inkorporaciju br. Ivan Raljušić, sabran i pozoran.
Misno slavlje započeo je uvodnom riječju Slavitelj: Za vrijeme Euharistije svaki dan podižemo kalež, pokazujemo ga i gledamo u njega i pokušavamo svim svojim moćima, snagama i duševnim i intelektualnim prodrijeti u to Otajstvo našeg otkupljenja. Ovo slavlje Euharistije je pokazatelj Božje ljubavi prema nama: jer dok se ne osjetimo voljenima, dok ne iskusimo tu Božju ljubav koja je uvijek prva, ne možemo se nikome dati. Pozvao je na molitvu za br. Ivana i njegove roditelje: Molit ćemo da ovaj čin, ovaj korak koji Ivan danas čini kao dar zaista prihvatite kako bi se mogao potpuno predati Bogu koji ga voli i kojega on voli. Jer ovo nije gubitak, već znak Božje ljubavi i prema Ivanu i prema vama.
Nakon navještaja Božje Riječi (Izl 24, 3-8, Ps 116, Ef 2, 13-20, Lk 10, 38-42) slijedi „razlamanje Riječi“ u propovijedi koja je započela čestitkom:
Čestitam svima nama ovdje sabranima u ovom hramu koji je pod zaštitom Predragocjene Krvi Kristove, ovog Otajstva našeg otkupljenja, oslobođenja i ozdravljenja jer, kako je sam naš Utemeljitelj rekao: ono je onaj središnji dio u kojem je sabrana sva duhovnost Crkve i koja se očituje u toj prolivenoj Krvi za naše spasenje. Čestitam svim članovima ZKK, subraći Misionarima, bogoslovima, svim svećenicima koji svaki dan po svojim rukama (uz)dižu to Otajstvo Predragocjene Krvi, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, svima ovdje nazočnima…. Na poseban način želim čestitati tebi br. Ivane svetkovinu Predragocjene Krvi, ovo Otajstvo koje te oduševilo, za koje si odlučio potrošiti svoj zemaljski život da bi svojim svakodnevnim životom, revnim, savjesnim, odgovornim življenjem svećeništva govorio o Spasitelju koji nas je otkupio Predragocjenom Krvlju. Također ti želim čestitati na izboru evanđeoske perikope (Lk 10, 38-42) koju si danas predložio za misno slavlje. Ovo Lukino evanđelje je na neki način tvoja ‘magna carta’, mjesto gdje pronalaziš odgovore na svoja pitanja, na onaj dijalog koji vodiš s Gospodinom koji te je našao, ‘došavši u selo neko’, a točno znamo u koje selo, ušao je, nastanio se u toj kući s tobom; pustio si Ga unutra, dopustio si da se nastani i da započne vaša zajednička, neponovljiva avantura.
Prolazeći kroz gotovo cijelo 10. poglavlje Lukina evanđelja, Propovjednik je razložio koji su to darovi, krjeposti i uresi koji trebaju resiti Misionara Krvi Kristove. Sam početak 10. poglavlja govori o poslanju učenika jer je žetva velika, a radnika malo.
Isus govori svojim učenicima: dao sam vam svu vlast, možete gaziti po zmijama i štipavcima, ništa vam ne mogu. Nema te zmije, nema tog škorpiona koji te može ugristi, onesposobiti. Sve sam ti dao što ti je potrebno. Ali nemoj se radovati zbog toga, već se raduj što ti je ime zapisano na Nebesima, u Knjizi Života. Jer si odabran!… Odlazeći na sva ona mjesta, k onim ljudima koje je Isus sam htio posjetiti, s njima se sresti, učenici imaju jedan zadatak: ući u sredinu, ući u zbilju toga čovjeka koji stoji ispred tebe, pažljivo ga saslušati i jednu stvar reći: ‘Blizu je Kraljevstvo Božje! Bog sve drži u Svojim rukama, svime upravlja! Ma kako god ti se činilo da ti se život urušava, što god proživljavao – On je tu!’ A da Bog vlada, moći ćeš autentično reći kada sjedeći do Njegovih nogu svakodnevno i sam slušaš i čuješ Njegovu Riječ. Za tvoj svakodnevni osobni odnos s Gospodinom važna je jednostavnost i čistoća srca: ono što se otkriva u Isusovim riječima istog poglavlja Lukina evanđelja kada Isus u zanosu slavi Oca što je ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Upravo je dječja čistoća, dječje srce, pouzdanje, povjerenje, ono čime se kao Misionar trebaš odlikovati.
Propovjednik je nastavio: Riječi iz Lukina evanđelja koje si posebno odabrao danas i u kojima si se prepoznao, koje unose mir u tvoje srce, rasvjetljavaju sve one bojeve u tebi, glase: ‘Jedno je potrebno!’ Promatrajući Martu i Mariju, vjerojatno si se u Marti prepoznao. I po svom vlastitom životnom iskustvu došao si do toga da je uistinu samo ‘jedno potrebno!’ Stavljam ti na srce da upravo to ‘jedno potrebno’ svaki dan svjesno živiš: uz noge Gospodinove, slušaš Njegovu Riječ provodeći vrijeme s Njim i čuješ ono što On govori. … Još treba izbliza promotriti Martin stav: ljuta je i još u to pokušava uvući Isusa, primorati Mariju da joj pomogne da isto razmišlja, gleda isto kao i ona. Pazite: to joj čini njezina rođena sestra! Promotri da će te iz ovoga ‘jedno je potrebno! ‘ pokušati izbaciti nitko drugi doli oni koji se zovu tvoja braća. Na tebi je ostati stamen i svakodnevno se boriti za ono tvoje vlastito slušanje Gospodina, slušanje svim svojim bićem, svoga Otkupitelja i Spasitelja koji je svu Svoju Krv prolio za tebe. Istaknuta je i važnost obazrivosti, osjetljivosti srca za čovjeka koji je ranjen danas u našem društvu, onu vrlinu koja krasi milosrdnog Samarijanca: Ne možeš proći pored čovjeka iz kojega izlazi, curi životni sok, curi želja, nada, volja za životom.
Propovijed je završila obećanjem molitve: Molit ćemo u Euharistiji za milost da zaista iz 10. poglavlja Lukina evanđelja iščitavaš ono svoje poslanje u kojem se prepoznaješ i da nepodijeljena srca služiš Gospodinu i širiš slavu i čast Njegove Predragocjene Krvi, Cijene našeg spasenja.
Uslijedio je sam obred definitivne inkorporacije: molba Kandidata za doživotno primanje u Družbu te dopuštenje da pristupi polaganju vječnih obećanja od strane Provincijalnog delegata i odobrenje subraće Misionara. U činu prostracije Kandidat se prostire ispred oltara dok pjevači i puk klečeći svečano pjevaju Litanije svih svetih. Potom br. Ivan izriče svjesno i slobodno predanje Bogu u službu i obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove i da će živjeti prema njezinim Konstitucijama i Statutima do kraja svoga života. Upravitelj Hrvatske delegature prima br. Ivana zauvijek u Družbu te on potpisuje privolu koju je netom izrekao. Slijedi blagoslov misijskog križa, ljubljenje i stavljanja raspela na redovničku odoru/reverendu br. Ivana te svečani blagoslov definitivno inkorporiranog od strane Provincijalnog delegata kao i čestitke subraće.
Nastavlja se slavlje sv. Mise koja svoj vrhunac ima u sv. Pričesti. Na kraju sv. Mise Predslavitelj upućuje zahvale: dobrom Bogu na prekrasnom danu u kojem smo mogli proslaviti Otajstvo Predragocjen Krvi, na daru novog subrata definitivno inkorporiranog u Družbu, na roditeljima br. Ivana i na svemu što su činili i čine za svoga sina želeći im da postanu svjesni veličine dara kojim ih je Bog obdario.
Pozdravi i zahvale išli su i nazočnoj braći svećenicima, a na poseban način preč. mons. Antunu Ćorkoviću, rektoru Svetišta i župniku župe u Pleternici te na određen način duhovnom ocu br. Ivana u svojstvu župnika župe iz koje Ivan potječe.
Ovaj svečani dan i proslava završili su naklonom na blagoslov koji je nazočnima na kraju sv. Mise podijelio predslavitelj Euharistije p. Ilija Grgić.
Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!
Puno smo puta u različitim situacijama čuli od svećenika da se molimo. Što je dakle molitva? Definiciju znamo – „razgovor s Bogom“.
Možemo se sada zapitati: razgovaram li ja s Bogom?
Ili možda za vrijeme svoje molitve zaobilazim Boga?
Molitva nije slatka priča, medeno ćaskanje koje bi trebalo skloniti nekoga da ispuni moje prohtjeve. Naročito u teškim i iznenadnim situacijama. Molitva također nije iluzija i rasprava o tome kakav je Bog. Molitva je otvaranje svoga srca istini i pozorno slušanje Duha Svetoga.
A to iziskuje napor i ustrajnost u svetoj strpljivosti. Riječ iz današnjeg Evanđelja nam pokazuje Isusa koji uči svoje učenike kako razgovarati s Ocem. Ocem koji se brine za svoju djecu.
Ponirući duboko u molitvu počinjem shvaćati da je molitva potrebna meni i da se zbog toga molim.
Molitva Očenaša spada u najljepše molitve. Neka nas Kristove smjernice sadržane u toj molitvi preobražavaju i dovedu da želimo razgovarati s Ocem koji nas voli.
Koju molitvu najviše volim moliti?
Koliko (vremenski) se molim srcem?
Molim li se Božjom Riječju?
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Najteže je biti prorok među svojim poznanicima, rodbinom i prijateljima. Isus je sam to iskusio. Potječe iz Nazareta, tamo ima puno prijatelja, rodbine, ali On – neprepoznati Mesija – dobio je ipak posebno poslanje.
Isus se čudi njihovoj nevjeri jer su njegovi Nazarećani čuli za velika čudesa i znamenja koja je činio, svojim su očima vidjeli i kako neke od njih ozdravlja.
Upravo ta svijest da je „jedan od njih“ ne dopušta im da naprave korak dalje, da prijeđu ovu blokadu čistog razumskog pristupa. To što su Isusa poznavali godinama, od djetinjstva i mladosti, predstavlja im smetnju da u njemu ugledaju „nekoga višeg“, Onoga koga je Bog izabrao, većeg od svih proroka. Učinio je Isus i tu nekoliko čudesa – na svu sreću našli su se neki pojedinci koji su bili u stanju izdići se iznad svoga ograničenog iskustva. No, bila je to samo nekolicina. Je li moguće toliko se „naviknuti“ na Isusa da čovjek prestane vjerovati u njegovu moć?
Može li Mesija postati toliko „običan“ da čovjek počinje sumnjati u njegova djela?
Može li čisto razumski pristup, traženje samo na osnovu osobnog, našeg vlastitog iskustva dovesti do gubitka vjere?
Situacija opisana u današnjem Evanđelju pokazuje da je to moguće, a vrijedi i za nas danas. Naravno, potrebno je što više upoznavati Isusa i s intelektualne, znanstvene strane; ali potrebno je što više mu se približiti kako bi on postao naš svakodnevni Suputnik. Treba mudro pripaziti da nam Isus ne postane odveć “uobičajen“, netko prema kome ćemo se odnositi površno, s kime ćemo „biti“ samo na intelektualnoj razini…
Isus mora ostati Misterij za nas, svojevrsna tajna koju nećemo nikada dokraja spoznati ni dokučiti. Mora ostati „neobičan Netko“, Netko tko će nas svojim djelima i riječima zadivljivati…
Ako nam naše iskustvo i naš razum budu govorili nešto drugo i ne budu htjeli priznati Isusa za „neobičnog Nekog“ – ne dopustimo svom iskustvu i svom razumu da ograničavaju našu vjeru.
Ne dopustimo rutini da nam uguši vjeru. Naša vjere mora biti stalno otvorena za nešto novo što sa sobom donosi Isusa.
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
