Archives April 2016

Pobožnost Krvi Kristovoj u različitim trenucima duhovnog života – sv. Gašpar del Bufalo

   Pobožnost Predragocjenoj Krvi Isusovoj velikim milostima resi dušu. Razlikujemo tri stanja u kojima se duša može naći: stanje grijeha, milosti i savršenstva.

Stanje grijeha:Krv Isusova je grešniku temelj nade u Božansko milosrđe;

1. Jer je Isus naš odvjetnik kod Oca… On prikazuje svoje Rane i svoju Krv koja viče više od krvi Abelove;

2. Jer dok Isus moli svoga Oca… traži obraćenje grešnika u prolijevanju svoje Krvi. O kako su putovi zacrvenjeni krvlju… On nas zove s tolikim ustima koliko ima njegovih Rana;

3. Daje nam da upoznamo učinkovitost njegove Krvi, to sredstvo pomirenja. On je život. On izmiruje sve na nebu i na zemlji;

4. Đavao nastoji dušu obeshrabriti, dovesti do očaja…. ali je Isus ohrabruje: Kako možeš sumnjati da ti neću oprostiti? Gledaj me u Getsemanskom vrtu kako se znojim Krvlju, gledaj me na križu…

Stanje milosti: Kad se duša obrati, kako bi ustrajala, Isus je dovodi k svojim ranamai kaže joj: Bježi, dijete moje, od grešnih prigoda… u protivnom ćeš mi ponovno otvoriti ove rane! A dijeljenje milosti i sakramenata, nije li to trajno primjenjivanje sredstava (zasluga) Krvi Kristove? A za to djelovanje treba nositi križ… Duša raste u spoznaji i shvaćanju kako nevini Isus nije trebao za sebe dati zadovoljštinu nego za nas, pa iako je bila dovoljna samo jedna kap Krvi, htio ju je svu proliti. I evo, duša počinje živjeti na putu prosvjetljenja… ne popušta više napadaju neprijatelja… vidi Isusa kako prolijeva svoju Krv i prezire ispraznost. Dolazi na put prosvjetljenja i vidi kako sva bogatstva ima u Krvi Jaganjčevoj…

   Razmišlja pobožno o Križu i vidi da su se svi spasili zahvaljujući dolasku Mesije… Nastavlja tražeći proslavu vjere šireći Evanđelje… Apostoli su išli posvećivati svijet po Krvi Kristovoj…. Nastavlja razmatrati kako po Isusovim zaslugama ima sva bogatstva… spoznaje u sebi svoju bijedu i uzima u ruke kalež… Uzet ću čašu spasenja. Duša vidi kako u Krvi Kristovoj zahvaljuje na dobivenim dobročinstvima, vidi ukoliko želi isprositi milost treba prikazivati Krv Kristovu… Crkva u svim molitvama upućuje na zasluge Krvi Isusove. Duša sve više razmatra te osjeća bol, jer je sagriješila… Krv Kristova ju tješi… vidi što znači uvrijediti Boga te viče: Pa tko bi ponovno htio otvoriti njegove Rane?

Stanje savršenstva:Duša prosvijetljena u podnožju Križa traži načina kako se sjediniti sa svojim ljubljenim Gospodinom koji duši govori: Ljubavi puna čežnje.

1. Ljubi savršenstvo… razmišljaj kako je sreća samo u Bogu… pogotovo promatraj njegove planove otkupljenja, na poseban način gledaj s kolikom je ljubavlju Isus Krist prolio svoju Krv do posljednje kapi. Ljubav čezne i viče: O Predragocjena Krvi moga Gospodina, daj da te uvijeke blagoslivljam! Sve to u duši budi ljubav te ona zaključuje: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

   2. Uči o savršenstvu, razmišljaj o Isusu u slici zaklanog Jaganjca. O Isusova blagosti, koja si posebno kod razapinjanja iskazala ljubav! Duša vidi što se danas događa, pogotovo kako grešnici vrijeđaju Boga, te je puna ljubavi prema Isusu, pa ako bi za dobro i bližnje trebala ići ususret mučeništvu, ona govori: Dragi moj ljiljane, rumen od Krvi! Kako bih htjela za Istinu rado trpjeti! Ako treba, evo ja sam spremna za svaku žrtvu!

   3. Molitvene vježbe… i duša počinje imati profinjenu savijest… čisti nakane u svom djelovanju, postojana je u strpljivosti. Prepoznaje i priznaje da sva ova dobra dolaze od učinkovitosti Otkupljenja i vidi da se u svemu na nju primjenjuju zasluge izlijevanja Krvi Kristove. Dolazi na sudište ispovjedaonice i kaže: Prikazuje se Krv Kristova. Ako se klanja Isusu u svetohraništu kaže: Isus moj ljubljeni prikazuje svoju Krv. Uspinje se na goru savršenstva, a putovi Kalvarije su zarumenjeni Krvlju i rado ide putem kreposti, ne ostavlja križ, ne umara se u trpljenju.

   Ljubi molitvu… plače umjesto onih koji ne plaču, moli za one koji ne mole. Između ostaloga zna: duše Isusa koštaju Krvi… neprestano traži Boga, da bi ublažila srdžbu Stvoritelja prikazuje Krv… voli kako bi mogla jednog dana u Raju poljubiti rane Isusa Krista proslavljenoga, kako bi mogla zauvijek pjevati slavu Krvi koja briše osudu smrti. Budući da je Križ poput nebeskih ljestava ne obeshrabruje se više na riječ trpljenje, nego trpi s blagošću, da bi na kraju došla do toga da trpi s radošću. Ismijavanja, klevetanja, protivštine i druge stvari je ne obaraju. Razmišlja kako je Isus dao vid slijepima, ozdravio hrome, uskrisivao mrtve, pa ipak su ga razapeli…. razmišlja kako ljubav potaknuta vjerom čini velike stvari u svijetu. O heroji vjere, tko vas učini tako velikodušnima? Pogled na Isusa koji prolijeva svoju Krv za ljude!…

   Kakve li utjehe za nas jednoga dana, u uvali Jozafat, kada budemo na strani izabranih s palmama u ruci, i mognemo pjevati slave božanskoj Krvi po kojoj imamo zaručničke haljine. Tko su ti i od kuda dolaze? To su oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj i dolaze iz velike nevolje.

(sv. Gašpar del Bufalo)

ZKK: Rijeka

   Molitvena zajednica Krvi Kristove u Rijeci osnovana je 23. srpnja 1992. godine, pod vodstvom časne sestre Karoline M., Klanjateljice Krvi Kristove, a uz poticaj i podršku p. Willia Kleina CPPS, iz Švicarske. Svakog četvrtka tridesetak aktivnih članova okupljalo se u kapeli Gospe od zdravlja, u bolnici na Sušaku. Danas pak na ovom području djeluje pet zajednica, s ukupno od oko 150 službenih članova, no aktivnih mnogo manje. Od početka postojanja Zajednice preminulo je jedan broj članova.

   Zajednica Krvi Kristove pri župi sv. Josipa počela se sastajati 2005. godine. Susreti se održavaju utorkom prije sv. mise. Svoje poslanje provode kroz tjednu molitvu sv. krunice za bolesnike, u kapelici riječke bolnice te kroz aktivno sudjelovanje u životu župne zajednice.

   U katedrali sv. Vida pred čudotvornim raspelom, od 2003. godine, članovi svoj susret imaju svakog utorka. Njihov apostolat ogleda se u čitanju, pjevanju, predvođenju večernje molitve sv. krunice te kićenju crkve.

   Molitvena zajednica pri župi sv. Male Terezije, djeluje od 2002. godine. Svoj susret imaju petkom prije večernje sv. mise te i oni aktivno žive život župne zajednice.

   Godine 2003. te 2004. u župi sv. Mateja u Viškovu, održane su pučke misije koje su predvodili Misionari Krvi Kristove: p. Willi Klein, p. Ksawer Kujawa te p. Josip Godlewski. Misijama su prisustvovale i suradnice Misionara koje su nas svojim svjedočanstvima obogatile te nam pomogle pri susretu s Gospodinom i međusobno. Čini se značajnim spomenuti kako se nakon misija u Zajednicu učlanilo petnaest novih članova.

   Danas Zajednica ima svoje redovite susrete petkom nakon večernje sv. Mise. U vrijeme Došašća, Zajednica organizira humanitarnu akciju prodaje nabožnih i drugih predmeta, a prikupljena sredstva prosljeđuje župljanima u potrebi. Zajedno sa Zajednicom iz Splita 2006. i 2009. godine provedene su akcije prodaje ručno izrađenih anđela pri čemu su prikupljena sredstva bila namijenjena obiteljima s više djece u Bosni i Hercegovini. Zajednica djeluje u akciji «Apostol za apostole» prikupljajući novčani prilog za školovanje jednog svećenika na Somalijskim otocima. Molitvom i postom duhovno podupire župljane u potrebi te se upravo kroz taj aspekt promatra značaj prisutnosti Zajednice u župi.

   Molitvena zajednica koja službeno postoji od 9. lipnja 2000., okupljala se u kapelici Gospe od Milosti na Škurinjama, u obiteljskoj kući, a posljednjih godina u Auli Ivana Pavla II., na Trsatu. Njezini molitelji pripadaju raznim župama Rijeke i okolice, i nakon susreta koji se održava ponedjeljkom, prisustvuju sv. misi u crkvi Majke Božje Trsatske. Krv Kristova je u zajednicu dovela osobe, koje je obraćala, ozdravljala i uvodila u sakramentalni život (krštenje, vjenčanje…). Isusova Krv je prepoznavala i potrebe braće – sumolitelja, ali i one braće koji su blizu i daleko (tjelesne potrebe djece u Domu za napuštenu djecu “Izvor”, u Selcu, školovanje četiri djevojčice u Latinskoj Americi…).

   Riječke zajednice bile su blizu Misionarima u izgradnji njihovih kuća u Zagrebu i pokraj Dugog Sela. Župnici župa u kojima djeluju Zajednice uglavnom su otvoreni za suradnju promatrajući Zajednicu kao grupu iskrenih štovatelja najveće Cijene otkupljenja. Zajedništvo članova Zajednica riječkog područja pokazuje se kroz zajedničke mjesečne posjete Domu za psihički bolesne odrasle osobe, sudjelovanjem u okupljanjima svih molitvenih zajednica Rijeke i nadbiskupije. Produbljuje se svakog prvog četvrtka u mjesecu, kada u crkvi Marijinog Uznesenja pod misom bude Pričest pod obje prilike, a potom ga častimo u klanjanju. Približilo je mnogim laicima i svećenicima pobožnost Krvi Kristove, a vjerujemo kako ćemo i nadalje dosljedno živjeti karizmu Presvete Krvi te životom svjedočiti ljubav na djelu.

Animatorica: Margita Perica

ZKK: Bačka i Srijem (Vojvodina)

PODRUŽNICA BAČKA i Srijem (Vojvodina)

   Zajednica Krvi Kristove u Vojvodini, tj. u Bačkoj i Srijemu, nastala je djelovanjem Duha Svetoga, u ratnim okolnostima straha, nacionalističke mržnje, i progonstva Crkve.

   U to vrijeme, vlč. Antun K. bio je župnik u Bačkoj Palanci. Bio je pun pastoralnih planova i želja za obnovom župe, uključen u pokret Fokolarina i uz to od biskupa imenovan za promotora Fatimskog apostolata. Ali kad se suočio s težinom pastoralnih zadataka, a iznutra plašljiv i izranjen vlastitim propustima i grijesima, osjetio je toliku malaksalost da je za vrijeme sv. mise, a posebno propovijedi, trpio osjećaj gušenja – da nije mogao jasno govoriti. U toj situaciji zamijetio je jednu, nedavno doseljenu vjernicu, Katicu M., da mu svojom molitvom daje podršku. Isus joj je, prema njezinim riječima, rekao: „sve se može promijeniti ako prihvatiš žrtvu!” Primijetio je kasnije, da ta osoba posjeduje duboku kršćansku zrelost, i brine se za bližnje da im pomogne na putu obraćenja.

   Kad je malo kasnije osnovao biblijsku grupu u župi, ona je svaki put došla s gotovim iskustvom na onu Riječ Života, koju su u grupi tek razmatrali. Ova vjernica je osim razmatranja Evanđelja predlagala i molitvu Getsemanske ure za zadovoljštinu, te posebno pozivala osobe za koje je saznala da su imale abortuse.

   Tada je i on zatražio pomoć u molitvi i u osobnim duhovnim razgovorima s njom, radi spoznaje vlastitih blokada, zabluda i grijeha, te liječenja rana. Osjetio je kako se oporavlja snagom molitava Krvi Kristovoj te obnovljen duhom, prihvatio je ovu vjernicu kao suradnicu u pastoralnim aktivnostima. Tijekom duhovnih razgovora, Katica je jednom pronašla molitvenik „Krvi Kristova, spasi nas“ i posvetila se Krvi Kristovoj.

   Širenjem Fatimskog apostolata u župama južne Bačke i Srijema, koje su od tada zajednički sprovodili, postalo je gnijezdo za spontano okupljanje molitelja, koji su uz krunicu i Getsemansku uru, spremno prihvatili i molitvu litanija Krvi Kristove. Bilo je očito da ih je Gospa Fatimska dovela do Krvi Kristove. Nastalo je odmah veliko komešanje, pobuna i progonstvo, ali i mnoga obraćenja, redovitiji sakramentalni život, porast broja vjeroučenika itd. Nastalo je jedno veliko duhovno oduševljenje, prvo u njegovoj župi a onda i u župama gdje su naviještali pobožnost Predragocjene Krvi.

    Iako je to oduševljenje i njemu davalo snagu, još je uvijek bio sumnjičav prema Božjim planovima koji su bili „nadahnjivani“ preko njegove suradnice i zato je često biskupu iznosio izvještaje o svim pastoralnim i duhovnim koracima te prihvaćao sve njegove smjernice. Tako je npr. na blagdan Gospe Žalosne, 1994., na „Gospin poticaj“, Katica predložila da osnuju „Molitvenu grupu Presvete Krvi Kristove“. On je to bojažljivo prihvatio ali kad se broj molitelja naglo povećao, ponovo se ohrabrio. Tiskao je litanije Krvi Kristove i dodao tumačenje o važnosti ove pobožnosti u procesu obraćenja. U kratkom roku, oko tri mjeseca, broj molitelja je porastao na oko 600 osoba u župama Bačke: B. Palanka, Čelarevo, Bač, Vajska, Sonta, Bački Monoštor, Novi Sad, kao i u župama u Subotičkom krugu. Zatim u župama Srijema: Petrovaradin, Inđija, Slankamen, Golubinci, Kukujevci, Šid, Gibarac, Morović – preko svećenika Berislava P., koji se od te godine priključio.

  U tim župama, uz suglasnost župnika, u okviru sv. misa, vlč. Antun je iznosio nagovore o značenju Krvi Kristove, koja je Katica „po nadahnuću napisala“. Nakon sv. mise bi se zadržali u grupi, bio bi izabran budući animator i podijelili bi listiće s litanijama.

   Kako je pokret obraćenja kroz pobožnost Krvi Kristovoj rastao po navedenim župama, tako je i progonstvo i protivljenje mnogih postajalo sve snažnije. Potražili su onda pomoć iskusnog duhovnog vođe i Gospa ih je dovela u samostan Klanjateljica Krvi Kristove, u Zagreb, gdje je p. Willi Klein boravio. U podužem razgovoru, 25. 01. 1995. g., saslušao je njihov izvještaj o širenju pobožnosti Krvi Kristovoj u mnogim župama gdje su prethodno širili Fatimski apostolat te je nakon toga rekao: „To što radite, naša je karizma; smatrajte se priključenima Zajednici Krvi Kristove!”

Pater Willi  odmah je dao 800 malih molitvenika Krvi Kristove i 80 molitvenika „Slavimo Krv Kristovu“, koje su zbog ratnog stanja pomalo prenosili preko granice. Kasnije im je dao i probni Statut ZKK, te savjetovao: „Ako uspijete sprovesti ove smjernice u svojim grupama, tada idemo zajedno naprijed, u protivnom slučaju – svaki na svoju stranu“.

   U sve novonastale grupe razdijelili su molitvenike Krvi Kristove i počeli tumačiti Statute. Tada su s većom sigurnošću i zaštitom Crkve mogli odlaziti i u druge župe gdje nije bilo prethodno Fatimskog apostolata. Dobili su novu podršku subotičkog biskupa i u mjesecu čašćenja Krvi Kristove, 21. VII 1995. g., poslao je generalnog vikara preč. Belu S. da predvodi sv. misu, na kojoj je mnogo novih članova pristupilo ZKK.

   Nakon određenih problema, došla je zabrana za djelovanje vlč. Antuna u širenju ZKK. Pater Willi je tu biskupovu odluku protumačio kao „Božju smjernicu, da ZKK u Vojvodini krene laičkim putem”. Pismeno ih je ohrabrivao da izdrže ovu kušnju i preporučio poslušnost biskupovoj odluci, a Katicu M. ovlastio je da se pobrine za članove ZKK i okupi ih na prve duhovne vježbe, koje je održao u Segedinu, u Mađarskoj, 22. 01. 1996. Tom prilikom, p. Willi najavio je pokretanje Okružnice Živi Kalež radi zajedništva među samim članovima i Misionarima. Katici je dao posebno poslanje da širi pobožnost Krvi Kristove i osniva molitvene grupe, a preč. Belu S., imenovao  je za duhovnog asistenta ZKK.

   Već početkom godine, 6.02.1996., prva grupa iz Vojvodine sudjelovala je na duhovnim vježbama u Chenstohovi (Poljska). Za vrijeme boravka Katice u Šidu, kod vlč. Berislava, okupljajući već postojeće članove na molitvu, polovinom svibnja osnovala je misijsku grupu, a potakla osnivanje molitvenih grupa i u filijalama. Pater Willi ju je tada u lipnju 1996. pozvao u Chenstohowu, gdje je uz ostale programe dobila zadatak da proučava Statut za Suradnike ZKK, i životopis sv. Gašpara. U ljetu, pred Veliku Gospu, odlazi ponovo veća grupa odraslih iz Vojvodine (iz župa: Petrovaradin, Šid, Novi Sad, Bačka Palanka, Subotica) na duhovne vježbe. Tada p. Willi pojedinačno imenuje animatore za svaku molitvenu grupu, preuzima duhovno vodstvo svakog animatora pismenim putem, a Katici daje poslanje osnivanja molitvenih grupa ZKK, samo u mjestu prebivališta.

   U srpnju 1996., odlazi na duhovne vježbe u Chenstohovu veća grupa mladih iz Vojvodine, gdje primaju osnovnu formaciju o duhovnosti Krvi Kristove. S tim iskustvom nastaju pojedinačne grupe mladih u župama: Petrovaradin, Bačka Palanka, Inđija, Šid, a pomoć u duhovnom životu, razmatranju Riječi Božje, sakramentalnom životu i apostolatu – pružaju im vlč. Berislav i Katica. Broj mladih ubrzo je porastao, tako da je u svibnju 1997. god. prilikom svog obilaska grupa u Vojvodini, p. Willi mogao održati duhovnu obnovu za dvadesetak mladih. Mladi su donijeli pravi procvat duhovnog života, posebno u Petrovaradinskim župama, tako da su iz te grupe nikla dva svećenička poziva i jedan kateheta.

   Molitvene grupe odraslih u Bačkoj, od 1996., polako su rasle, pod vodstvom duhovnog asistenta preč. Bele S., a u Srijemu pod vodstvom vlč. Berislava P. i Jerke D., koja je vršila ulogu prvog animatora Bačke i Srijema. Formirane su nove molitvene grupe: u Bačkoj, Subotici – Isusovo Uskrsnuće, te sv. Roku, Maloj Bosni, Vajskoj (1997.), Baču (1997.), Futogu (1998.); u Srijemu, Zemunu, Moroviću, Inđiji (1997.), Beočinu (1998.).

    U isto vrijeme, Katica je boravila godinu dana u Crnoj Gori te je u Herceg Novom (1997.) potakla osnivanje molitvene grupe u suradnji s p. Willijem, a susrete su vodile Sestre Milosrdnice. Također, u Kamenarima (1997.) uz suglasnost župnika don Milidraga Janjić, potakla je nastajanje molitvene grupe odraslih i vodila grupu mladih. Također je župnik u Dobroti, gdje se nalazi relikvija Krvi Kristove (iz 1815.) primio molitvenike za širenje pobožnosti. Za tih godinu dana je u Crnoj Gori podijeljeno oko 400 molitvenika Krvi Kristove.

   Krajem 1998., vlč. Ante premješten je u župu Futog, koja je bila duhovno vrlo izranjena: župnik stradao od infarkta u ratnim strahovima, sestre Služavke Malog Isusa napustile su župnu kuću zbog ratnih opasnosti, vjernici se skoro razbježali, župni dvor izložen svakodnevnom kamenovanju, a crkva čestim svetogrdnim provalama. A Bog se pobrinuo da Katica postane domačica u župnom dvoru. Biskupov dolazak na podjelu krizme, 2000. godine, očitovao je postojanje Božjeg plana za Futog. Rekao je: „Mir Božji vlada u ovoj kući i neka tako i ostane“. U to vrijeme, za vlč. Antuna K. bila je na snazi biskupova zabrana da sudjeluje u radu ZKK, ali je Katica, obavljajući redovite poslove u župi, koristila svaku priliku za razgovore s pojedinim vjernicima te Božijim svjetlom, u skrovitosti, oformila dvije misijske grupe mladih i jednu odrasli te dvije molitvene grupe za odrasle. Do ponovnog dolaska p.Willija u Vojvodinu, župa Futog je oživjela.

   U svibnju 2001. p. Wili je došao u obilazak svih molitvenih grupa u Bačkoj i Srijemu. U mnogim župama je održao sv. mise i predstavio ZKK, primio mnoge nove članove i učvrstio „kolebljive duše“ u duhovnosti Krvi Kristove. Na duhovnim vježbama za mlade i odrasle, došao je veliki broj članova iz župa južne Bačke i Srijema. Osjetila se velika radost, članovi su dobili novu nadu u budućnost ZKK i Crkve u Vojvodini. Na kraju duh. vježbi, obavio je izbor animatora Podružnice Bačke i Srijema te tako postavio čvršću nutarnju strukturu ZKK. Katica M. izabrana je za animatoricu Bačke, a Ružica M., iz Inđije, za animatoricu Srijema. To je bio posljednji posjet p.Willia Vojvodini kao poglavara ZKK.

   Novi poglavar, p. Ksaver, u Banja Luci iste godine održao je duhovne vježbe za mlade (iz Petrovaradina, Šida, Futoga, Veternika), a u Futogu za odrasle iz cijele Vojvodine. U to vrijeme, preč. Bela S. dao je ostavku za dužnost duhovnog asistenta, a biskup je tada povukao zabranu i ponovo imenovao vlč. Antuna K. za duhovnog asistenta ZKK subotičke biskupije. P. Ksaver je želio steći bolji uvid u život Zajednice u Vojvodini, posjetio je sve grupe, te je skupa sa Misionarkama Krvi Kristove organizirao češće duhovne obnove u Futogu, ili u Zagrebu u Misijskoj kući, na kojima su sudjelovali mnogi naši mladi i odrasli članovi. Iako smo bili u teškoj materijalnoj situaciji uvijek nam je Božja providnost pritekla u pomoć za putovanja i održavanja duhovnih vježbi.

   Godine 2002. g., p. Ksaver je postavio Jelicu E., iz Novog Sada, za animatoricu Podružnice Bačka, a Katica je svakog mjeseca tijekom godine odlazila u Zagreb na formacijske susrete za Suradnike Krvi Kristove. U to vrijeme je bio značajan doprinos ZKK u Petrovaradinu na Tekijama, jer su misijske grupe Srijema, uz pomoć asistenata, organizirale noćno klanjanje za hodočasnike.

   Dolaskom p. Zbignjeva za poglavara ZKK, uz p. Ksavera i Misionarki Krvi Kristove, osjetili smo još veću očinsku brigu, kroz zagovornu molitvu, noćna bdjenja, duhovno vodstvo, kao i kroz jasno ukazivanje na pogreške te isticanjem dobra. Tako su mnogi članovi tijekom 2003. i 2004. god. na duhovnim obnovama dobili mnoge milosti te prihvatili odgovornost u brizi za druge. Duhovne obnove su bile tako planirane da su zahvatile sjevernu i južnu Bačku, Srijem na Tekijama te su održani mnogi posjeti pojedinim župama: Inđija, Zemun, Mitrovica, Šid sa filijalama. Posebnu brigu posvetilo se odgoju mladih kao i odgoju Suradnika ZKK.

   Nakon duhovnog oporavka, kojeg smo svi doživjeli, Bog nas je odmah pokrenuo na novu misiju: dvojica duhovnih asistenata je p. Zbigniew potaknuo da se sami pobrinu za formacijske susrete animatora na području Vojvodine. Dok je Katica osjetila poticaj da se otvori novoj misiji i to u mađarskim župama. Upravo kKako je osjetila milosni poticaj, tako su dvije mađarice iz Vrbasa (proljeće 2004.) došle na duhovni razgovor te su primile molitvenike Krvi Kristove. To je bio početak Mađarske grane ZKK u Vojvodini. Uskoro je bilo moguće u Vrbasu održati prvo predstavljanje ZKK, 6 svibnja 2005. g., te su se neki i učlanili. Godinu dana kasnije, u rujnu 2006., još je veća grupa mađara iz Srbobrana i Malog Iđoša, zajedno sa župnikom vlč. Ferencom B., primljena u ZKK.

   Tijekom 2007., animatori dviju mađarskih grupa dolazili su na formacijske susrete u Futog, a onda nas je Gospodin potaknuo da se za članove mađarskih grupa pobrinemo u njihovoj sredini i na njihovom jeziku. Tako p. Zbigniew uz pomoć još dvojice misionara, održava duhovnu obnovu u Futogu na hrvatskom jeziku, a u Malom Iđošu na mađarskom (za župe M. Iđoš, Srbobran, Subotica, Drljan, Vrbas, Bačka Topola, Bečej).

   Godine 2009., na izborima animatora, Julijana S. P., izabrana je za prvu, a Ružica K. za drugu animatoricu Podružnice Bačke, obje iz župe Futog. Za Podružnicu Srijem izabrane su za prvu animatoricu Jerka D., iz Petrovaradina, a Marija P., iz Šida, za drugu animatoricu.

   Vlč. Ferenc, u proljeće 2010. prihvatio je ulogu duhovnog asistenta za mađarske grupe, te je dobio imenovanje od biskupa. Te iste godine, na duhovnim vježbama u Salzburgu, za Misionare, asistente i suradnike, sudjelovali su vlč. Ferenc, vlč. Ante K., suradnice Katica M. i Ružica M.

   U 2011. god. na Cvjetnicu, p. Josip je sazvao skupštinu ZKK na kojoj je izabrano Vijeće Regije, a prisustvovale su i četiri animatorice naših podružnica. Prihvatile su novu odgovornost za ZKK u Vojvodini, tako da su po dogovoru svaka od njih u formacijskim susretima preuzele jednu ulogu.

   U listopadu 2012., p. Ilija G., novi poglavar ZKK, sazvao je Skupštinu ZKK, na kojoj je iz Vojvodine sudjelovalo 6 animatora i 2 asistenta. Izabrani su novi članovi Vijeća Regije: Jadranka iz Zagreba, Sanja iz Rijeke, Marija iz Splita.

   Zahvalni smo Bogu što je po ZKK u Vojvodini, kroz štovanje Krvi Kristove, oživio mnoge župe, mnoge svećenike, vjernike, a i naše dvije biskupije duhovno su učvršćene. U zadnjih 19 godina, zbog iseljavanja ili starosti, 13 je molitvenih grupa nestalo. Većina članova ih je pomrlo, a ostali su prešli u pojedinačne molitelje. Ali se rodilo 14 novih molitvenih grupa u drugim župama, koje su žive i aktivne. Uz njih postoji još 6 misijskih grupa. U svim ovim župama, a i šire, postoje i brojni pojedinačni molitelji. Ukupni broj članova, koji su prošli kroz ZKK u Vojvodini iznosi oko 1000. Preko ovog Djela, mnogima je navješteno da su „duše otkupljene Krvlju Kristovom“!

   Što se tiče budućnosti, vidimo da kroz Futog prolaze mnogi hodočasnici, najviše iz Mađarske, jer se ovdje čuva relikvija sv. Eugena, rimskog mučenika iz 2. stoljeća – te smo tim prilikama dijelili molitvenike raznim hodočasnicima: Kaločkiom biskupu, župniku iz Kisega na Balatonskom Jezeru, hodočasnicima iz Rumunjske, kao i mnogim hodočasanicima na Tekije, podijeljeno je mnogo mađarskih molitvenika. Vjerujemo da će Bog preko tih osoba i u Mađarskoj pokrenuti pobožnost prema Krvi Kristove.

vlč. Antun Kopilović, duhovni asistent

ZKK: Ludbreg

   Molitvena Zajednica Krvi Kristove župe Ludbreg, počela se sastajati od 1993. god., a 1994. god. u filijali Sigetec, zatim, 2004. u Hrastovskom i od 2007. god. u filijali Čukovec.

Redovito se sastajemo jednom u tjednu, 80 članova u 4 grupe. Neki članovi su zbog raznih bolesti spriječeni dolaziti, ali osobnom molitvom daju svoju podršku.

   Svaki naš susret, susret je sa živim Bogom. Razmatranjem, meditacijom i molitvom razgovaramo s Njime. Tu smo spoznale kako nas Bog ljubi, uranja nas u rijeku milosrđa i sjedinjuje naše živote sa svojom neraskidivom ljubavlju. Daje nam novu snagu, slobodu i poticaj da radosno prenosimo Njegovu ljubav svim ljudima. Nastojimo odgovorno svjedočiti za Njega, prenoseći svjetlo vjere i znak nade drugim ljudima, svojim konkretnim načinom života. U zajedništvu susrećemo radost i toplinu, hrabrost i nadu za sve poteškoće. Članovi se međusobno poštuju, povjeravaju i pomažu. Tako nosimo slabosti i terete jedni drugih te dijelimo boli i radosti, molimo jedni za druge.

   Svi članovi skromno i ponizno služe, spremni na žrtvu iz ljubavi u svojim obiteljima, župama i na svakom mjestu gdje se nađu. Sudjelujemo u čišćenju i spremanju crkve i svetišta Krvi Kristove, u liturgiji na svetoj misi i predvodimo klanjanje po potrebi župe.

   Molitvena zajednica vodi župni Caritas (brinemo o siromašnima, napuštenima, bolesnima, ovisnicima, obiteljima s više djece). Ulazimo u obitelji gdje vlada razdor, mržnja, rastave – unoseći im Božje svjetlo i pomirenje…

   Cilj nam je riječima i dijelima prelijevati ljubav i pomirenje, koje izvire iz živog i nepresušnog vrela prolivene Kristove Krvi.

   Blagoslovljena Krv Kristova!

Animatorica: Marija Kosec

ZKK: Ivanec

Ivanec, župa SV. MARIJE MAGDALENE

   Naša molitvena zajednica, počela se sastajati na poticaj našeg župnika, u redovitim tjednim molitvenim druženjima, od 10.01.2012. godine.

    Sastajemo se utorkom, nakon večernje svete mise, u kapeli bl.g Alojzija Stepinca, u sklopu Caritasovog doma za stare i nemoćne osobe. Radosni smo što se dopuštenjem našeg župnika možemo sastajati na molitvu u kapeli uz Svetohranište.

    Naš prvi susret u molitvi, počeo je sa sedam članica, a sada nas se redovito okuplja petnaest do osamnaest, od ukupno dvadeset članova. Uvelike nam u našem usmjerenju i napredovanju kao zajednice, pomaže molitvena zajednica u Ludbregu, s njihovom animatoricom Marijom Kosec, Misionari Krvi Kristove sa svojim suradnicama te naš župnik, koji nas uključuje u razne župne aktivnosti.

   U prvim našim susretima, vrijeme koje smo provodili u zajedništvu s Bogom, bilo je ispunjeno molitvama i duhovnim štivima, uglavnom iz molitvenika Slavimo Krv Kristovu, što nam služi kao poticaj i rast u duhovnosti Krvi Kristove. U Korizmeno vrijeme na svakom susretu molila se krunica Krvi Kristove, sa razmatranjima.

   Od 22.07.2012., dan zaštitnice župe, sv. Marije Magdalene, počeli smo s čitanjem i razmatranjem Evanđelja za slijedeću nedjelju. Ovakav način meditacije priprema nas za bolje razumijevanje Božje riječi. Bogu pružamo mogućnost da djeluje u našim životima i životima naših bližnjih.

   Moli se za svijet, domovinu, mlade, Katoličku Crkvu, Svetog Oca, za župu i župnika, obitelji, za bolesne i potrebite u bilo kojem obliku. Dali smo prednost molitvi za druge, u smislu izreke: “Prinosimo ti Oče Krv Kristovu…”

    Na župnikov poticaj, u Velikom tjednu, molitvena zajednica je sudjelovala u cjelodnevnoj molitvi, pjesmama i čitanju duhovnih tekstova u sklopu pobožnosti i obreda na Veliku Subotu. U mjesecu srpnju, molitvena zajednica predvodila je dnevne molitve prije sv. mise. Za svetkovinu Duhova obavljali smo devetnicu Duhu Svetome, pješačenjem do kapelice Duha Svetoga, u Prigorcu, udaljenom nekoliko kilometara od naše župne crkve. U mjesecu listopadu, sudjelovali smo u molitvi krunice, u sklopu listopadskih pobožnosti. Također, sudjelujemo u molitvi zlatne krunice i dnevnim čitanjima, i molitvama za duše u čistilištu.

   Neke članice naše zajednice su čitači na euharistijskim slavljima te sudjelujemo i u tjednom čišćenju naše crkve…

   Iako ova naša molitvena zajednica ne djeluje dugo, kroz ova naša druženja u molitvi i u zajedništvu s Bogom, međusobno smo se više upoznali i zbližili, kako mi osobno, tako i naše obitelji. Na taj način možemo jedni drugima biti na pomoć i utjehu te podršku, kako u osobnom životu, tako i u ostalim posebnim potrebama…

Blagoslovljena Krv Kristova!

ZKK: Botinec

BOTINEC, župa SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA, Zagreb

    U našoj župi, molitvena Zajednica Krvi Kristove osnovana je u prosincu 2005. godine, prilikom duhovnih vježbi koje su vodili Misionari Krvi Kristove. Imamo četiri stalna člana, s tim da nam se često pridružuju i drugi župljani. Sastajemo se svaki utorak iza večernje svete mise, a u vrijeme Došašća, iza mise zornice. S obzirom da su u našoj zajednici većinom starije osobe, naš apostolat je prvenstveno molitva. U suradnji sa župnikom te ostalim župljanima, molimo za potrebe župe, odnosno na nakane koje su u tom periodu važne ili su nam preporučene.

   Kao animator nastojim biti stalno u kontaktu s ostalim članovima i poticati ih na molitvu i pomaganje. Skupa s Udrugom „Izvor ljubavi“, koja djeluje u Botincu, svake godine u kolovozu organiziramo hodočašće bolesnika u nacionalno svetište Predragocjene Krvi, u Ludbregu.

    Svakog 18. u mjesecu u našoj župi imamo hodočašće za nerođene, u kojem i mi, kao molitvena zajednica, po mogućnost prisustvujemo.

    Ukratko, naš apostolat je molitva i pomaganje starijima, bolesnima, zanemarenim i osamljenim članovima naše župne zajednice. Nema nas mnogo, ali nastojimo živjeti blagoslivljajući Krv Kristovu koja nas je otkupila!

    Blagoslovljena Krv Kristova!

Animatorica: Marija Kelava

Isusova je ogromna želja da se okoristimo njegovom Krvlju…

   Koliko je bila velika Isusova želja za vrijeme cijelog njegova života da prolije svoju Krv za naše spasenje, isto toliko je velika njegova želja da se svi njegovom Krvlju okoristimo, da sve duše u tome sudjeluju. Otvorio je u svojim Ranama izvor milosrđa, mira, pobožnosti, ljubavi koja poziva sve duše da na njemu ugase svoju žeđ.

   A zašto je ustanovio sakramente poput kanala kroz koja nam daruje zasluge svoje Predragocjene Krvi? Zašto trajno prikazuje Ocu svoju Krv? Zašto je u srcu tolikih vjernika pobudio ovu pobožnost?

   Samo zato jer je velika želja njegova Srca da svi iz presvetih izvora njegovih Rana po njegovoj Krvi zadobiju milosne vode. Kako je užasna nezahvalnost ne okoristiti se time i zapostaviti tako učinkovito sredstvo spasenja… Promatraj nježnost ljubavi u načinu na koji Isus prolijeva božansku Krv. Bilo gdje da pogledaš, bičevanje, krunjenje trnovom krunom… sve nas potresa do suza. Isus je uvijek iz ljubavi obliven Krvlju…

   Mislim da je Gospodina posebno boljelo to što mu je bilo objavljeno da se mnogi zbog njihovih grijeha neće okoristiti Otkupljenjem i njegovom Predragocjenom Krvlju. Da, to je bio glavni razlog njegovih bolnih patnji… Neka naše povjerenje iznad svega bude u zaslugama Kristove Krvi. Ne zaboravite: između nas i Vječnoga Oca stoji Isus Krist … Krv Kristova viče moleći milosrđe za nas.

sv. Gašpar del Bufalo