Doktor: "Pa vi ste zdrava žena!"

    Već u ranoj dobi djetinjstva osjetila sam teret života. Dijete sam rastavljenih roditelja, te sam kao dijete osjetila nedostatak ljubavi i kompleks manje vrijednosti što ne živim s oba roditelja. U obitelji se nije molilo, niti se išlo na sv. Misu. Tako da u obitelji nisam primila vjeru.

    Udala sam se i došla u Hrastovsko u 21. god. života. Rodila sam dvoje djece. Živjeli smo s muževim roditeljima, neko vrijeme, a onda su se oni preselili u drugu kuću, pa suprug, djeca i ja ostajemo sami. Nedugo nakon rođenja drugog sina suprug završava na psihijatriji, gdje se lijeći dugih 5 godina. Veoma teško i dugo razdoblje. Ali Bog tu počinje djelovati. U takvim teškim trenucima, kad sam došla do zida i dalje više nisam mogla, Gospodin mi je pružio ruku, i u dubini srca čula sam riječi: „Ne boj te se, ja sam s vama.“ – riječi koje se u Bibliji često spominju.

   
    Na početku suprugovog liječenja Bog me pozvao, te sam 2005. g. primljena u Zajednicu Krvi Kristove gdje upoznajem svoje drage sestre, koje mole za mene i moju obitelj. Svake nedjelje odlazimo na sv. Misu. Suprug se uz Božju pomoć i ljubav oporavlja i nastoji normalno živjeti. Tri godine poslije, pošto sam osjetila nekakve poteškoće, odlazim na neke pretrage i saznajem šokantku vijest. Karcinom dojke. Prvo šok i suze. Hvala Bogu za dobre ljude koji su bili uz mene. Za nekoliko dana odlazim u bolnicu. Prije operacije primila sam bolesničko pomazanje. Sve je prošlo u redu i već nakon sedam dana odlazim kući. Kroz sve te trenutke oporavka osjećala sam Božju ljubav i pomoć, a naročito kroz molitvu mojih sestara molitvene Zajednice. Nastojala sam svaku večer ići na sv. Misu, moliti Isusa da njegova Krv prolazi svim tim bolesnim dijelovima tijela, stavljala u kalež sve te poteškoće, prikazivala za Tijelo Kristovo, za Crkvu i na razne druge nakane. Svakodnevni susret s Isusom bila mi je posebna radost, tako da uopće nisam osjećala teret te bolesti.

    A onda dolazi i drugi nalaz koji također nije bio dobar. Slijedi druga operacija, te daljnje liječenje i zračenje. Ostajem mirna, te se pitam: "Što mi Gospodin želi dati kroz ove bolesti i trpljenje." Ni jednoga trenutka, što me danas posebno veseli, ne prigovaram Isusu, samo Ga slušam, gledam, molim se i nastojim da križ koji mi je namijenjen dostojno nosim. Isus je stalno tu u mom srcu, zajedno dišemo, njegov izdisaj postaje moj udisaj. Njegova Presveta Krv poručuje mi: „Za tebe prolivena“ – ona mi ne dopušta da očajavam, već mi daje snagu i nadu, ona me pere od svake nečistoće.

    Zahvaljujem Isusu što me čvrsto drži na dlanu ruke svoje. S njim ne možemo biti gubitnici, čak kada i dolinom smrti prolazimo. Ustrajnost i molitva pokreće onu moju kapljicu spasenja i Krv Krstova je potekla.

    Zadnja kontrola, doktor gleda moje nalaze i zaključuje: „Pa vi ste zdrava žena!“

    Hvala i slava Gospodinu!

    Blagoslovljena Krv Kristova!

Sanja Š.