Hodočašće u
Ludbreg 22.05.2011. prigodom
proslave 600. obljetnice euharistijskog čuda
U povodu 600. obljetnice ludbreškog čuda, u
nedjelju, 22. svibnja, u svetištu Predragocjene Krvi
Kristove, u ovom gradiću, u „centru svijeta“,
upriličen je susret molitvenih zajednica Krvi
Kristove koje vode Misionari Krvi Kristove i sestre
Klanjateljice Krvi Kristove. Za tu značajnu
obljetnicu i dan, članovi zajednica pripremali su se
osobno i u zajednicama, među ostalim i molitvom
Majke Basilee Schlink „Slavimo Krv Kristovu“. Na
slavlje, uz obljetnicu euharistijskog čuda, stigli
su članovi 43 molitvene zajednice iz Hrvatske, Bosne
i Hercegovine i Srbije. Svečanost su zajednički
organizirali Misionari i sestre Klanjateljice, u
zajedništvu s laičkim zajednicama Krvi Kristove i
župom Presvetog Trojstva Ludbreg, a sadržaji susreta
odvijali su se pod motom „Krv Kristova – izvor
ozdravljenja“.
Preko tisuću članova
molitvenih zajednica stiglo je na prostor svetišta
kod zavjetne kapele, želeći zahvaliti Bogu za
prisutnost Njegova Sina na zemlji više od 2 000
godina pod prilikama kruha i vina te za 600 godina
svetišta u Ludbregu, gdje je Isus ostavio trajni
znak svoje euharistijske prisutnosti među nama.
Hodočasnici su se za
svetu Misu pripravili jednosatnim
molitveno-meditativnim programom, koji su pripremili
članovi molitvenih zajednica Misionara i sestara
Klanjateljica, a sve je glazbom popratio sastav
„Novi život“ iz Zagreba.
Euharistiju je slavio msgr. Josip
Mrzljak, varaždinski biskup, uz više suslavitelja.
Pozdravio ga je, u ime domaćina, kapelan ludbreški,
vlč. Tihomir Kosec, a u ime organizatora, p. Josip
Godlewski, Misionar Krvi Kristove.
U nadahnutoj propovijedi, biskup je
naglasio kako se čovjeku često javljaju sumnje i
nije uvijek lako vjerovati. Podsjetio je na apostola
Tomu. „Njegov susret s Isusom, nakon uskrsnuća,
dovodi ga do prave vjere. Učvršćen u vjeri, nije
više sumnjao, znao je kojim putem ići kroz život. I
svećenik u Ludbregu, prije 600 godina, posumnjao je
u stvarnu Isusovu euharistijsku prisutnost. I mi,
dok stojimo pred tajnom, često molimo „Gospodine,
pomozi mojoj nevjeri“. Ono što nam je ljudski
nemoguće objasniti, mi želimo vjerom prihvatiti“,
rekao je biskup. „Važno je prihvatiti Isusovu Riječ
i ići putem vjere. U liturgijskom razdoblju od
Uskrsa do Duhova“, podsjetio je, „pratimo kako se ta
vjera rađala i razvijala u prvoj Crkvi, od trenutka
kad su učenici našli prazan Isusov grob, pa kad im
se On ukazao, jeo s njima, pa do njihovog daljnjeg
apostolskog, svjedočkog života. Vjera je put kojim
trebamo ići. U svetištima, posebno u ovom, gdje je
Isus ostavio trajni znak svoje nazočnosti, želimo se
učvrstiti u toj vjeri. Zato smo ovdje, na Misi, jer
sveta Misa je punina naše vjere“, završio je
biskup.
Prinosne darove donijeli su do oltara
članovi molitvene Zajednice Krvi Kristove iz
Ludbrega: kruh, hostije, vino i kalež. Vjernici su u
tom trenutku na oltar i u kalež stavili sve svoje
patnje, slabosti, sve nakane i želje s kojima su
došli Isusu.
Nakon popričesne molitve, ocu biskupu
je na susretu i slavljenju euharistije zahvalila s.
Cecilija Milković, poglavarica sestara Klanjateljica
Krvi Kristove. Animatorica ludbreške Zajednice,
Marija Kosec, predala je biskupu za sjećanje na ovaj
susret štolu, koju je izradila s. Klanjateljica,
Amalija Miletić. Idejno rješenje štole, kao i
zastava svih molitvenih zajednica, pripada s.
Karolini Miljak, predsjednici Povjerenstva za
zajednice KK sestara Klanjateljica.
Euharistiju je svečanom i skladnom
pjesmom uveličao crkveni zbor župe Presvetog
Trojstva iz Ludbrega, pod ravnanjem maestra Antuna
Kranjčeca.
Nakon duhovne okrjepe i svete Mise,
hodočasnici su se mogli, po simboličnoj cijeni,
okrijepiti i gulašem, koji su pripremili domaćini,
Zajednica iz Ludbrega. Sredstva tako prikupljena,
namijenjena su izgradnji duhovnog centra, odnosno
Misijske kuće u Dugom Selu, koju grade Misionari
Krvi Kristove.
Poslije predaha, uslijedio je još
jedan „dragulj“ susreta, klanjanje pred Presvetim i
pred relikvijom Krvi Kristove, koje je pripremio i
vodio p. Josip Godlewski. Nazočni su doista
iskoristili to vrijeme i pratili klanjanje sabranim
srcem. Bio je to još jedan istinski susret sa živim
Bogom, kojemu smo mogli predati svoja srca, sa svime
što je u njima, sa svim slabostima i grijesima, koje
je Isus ponovo prekrio i natopio svojom Presvetom
Krvlju, cijenom našeg spasenja.
Sestra Karolina Miljak na kraju je
zahvalila svima na sudjelovanju: domaćinima – župi
Ludbreg i njihovoj molitvenoj Zajednici, koja je
„utkala sebe“ i puno rada u ovaj duhovno bogati dan
i program. Zahvalila je misionarima, klanjateljicama,
pjevačima, medicinskom osoblju, hodočasnicima i
svima koji su pomogli besprijekornu organizaciju i
tijek susreta. On je završio u znaku novog
blaženika, pape Ivana Pavla Drugog. Svi su se
primili za ruke i zapjevali „Krist na žalu“.
Pažljivom oku nije promaknuo sjaj na svim licima, a
kod stiha „ O, Bože, zar si pozvao mene…“, bilo je i
suza. Bile su to suze radosnice zbog Isusove ljubavi
prema svima, jer je „ljubio svoje, ljubio ih je do
kraja“, ali i zbog zajedništva i duhovne ljepote
toga dana u Ludbregu i njegovih sadržaja.
Okrijepljeni i punog srca, krenuli smo svatko na
svoju stranu. Sve drugo, što ovdje nije rečeno, jer
bi bilo predugo, prepuštamo milosti Božjoj, koja
djeluje stalno, a sigurno će nas ispuniti novom
snagom na novom susretu, koji je već na pomolu, na
bdijenju 25. I 26. lipnja, pred blagdan
Predragocjene Krvi Kristove.