Poruka Pape Benedikta XVI. sudionicima II. svjetskog kongresa crkvenih pokreta i novih zajednica.
Nakon pročitane poruke Sv. Oca Benedikta XVI.,
p. Zbigniew nam je obrazložio mnoge situacije koje se odnose na crkvene pokrete i zajednice.
Tema duhovne vježbe bila je: Nosite Kristovo svjetlo u sve sredine.
Započeli smo s našom Zajednicom Krvi Kristove, poslanjem u zajednici i ulogom u grupi suradnika.
Kako, dakle, na koji način kroz zajednicu i suradništvo nositi Kristovo svjetlo drugim osobama? Što je za nas važno u zajednici, kako se podržavati i svjedočiti ljubavlju?
Crkva se putem zajednica i pokreta jača u ljubavi i jedinstvu, u duhu radosti. Kako da netko u jedinstvu u zajednici, ili kao pojedinac, doživi živog Boga? Svi moramo imati slobodu – sloboda znači radost, da shvatimo da nas Bog voli i kakve velike stvari čini za nas ljude. Trebamo živjeti u nadi i vjerovati u Križ da ćemo biti spašeni, jer Bog je uz nas.
Ne možemo vegetirati – nastavio je dalje
p. Zbigniew. Moramo pomagati drugima svjedočiti za Boga, za nadu i vjeru da postoji spas, ne dopustiti sumnju, jer u Bogu sve ima smisao. Moramo se držati u jedinstvu i uzajamno širiti Kristovu ljubav, jer kako se kaže: žalostan svetac – nikakav svetac, jer tko živi za Boga, to mu se vidi na licu.
Trebamo biti iskreni, a to znači slobodni – imati čisto srce, potpuno predanje Bogu i nositi Božje svjetlo i Božji mir. To je prava svetost.
Gdje i kako naći poslanje da to bude škola jedinstva, da kao zajednica suradnika živimo u ljubavi? Krv Kristova škola je ljubavi, moramo sudjelovati u jedinstvu, vježbati se u tome i dijeliti iskustva i doživljaje, da se u zajednici prihvati svaka osoba, da dobivamo podršku jedni od drugih i da se ne osjećamo ugroženima. Treba naći osobu na koju se možemo osloniti, među nama treba biti ljubav, a ako nije, ne možemo je dati jedni drugima.
Kod svakog od nas postoji put čišćenja i put napredovanja – tako trebamo imati razumijevanje za drugu osobu, bila ona iz zajednice ili samo naš znanac. Ako trebamo nešto mijenjati na sebi, moramo se u tome vježbati i to učiniti kako bismo bili primjer u zajednici, kako bi se druga osoba mogla od nas učiti. Kao osobe u zajednici trebamo učiti od Isusa, što znači imati i život za drugu osobu; trebamo pokazati samo svoja dobra djela koja od nas očekuje Bog, u srcu mijenjati stav prema drugima, da moja osobna ljubav bude požrtvovnost, da izgradim drugu osobu, da u razgovoru ne tražim sebe nego dobro druge osobi, da na duhovnoj razini činim dobra djela, da svakoj osobi praštam.
Djela slave Oca na nebesima, kaže Isus. Recimo: kako ja mogu proslaviti našeg nebeskog Oca? Trebamo imati stalno na umu da dobrim pobjeđujemo zlo; trebamo rasti Božjom riječju i Božja riječ treba zaživjeti u nama i ući u naše srce; trebamo je upotrijebiti u svakoj situaciji. Dati svjedočanstvo, na kršćanski način postupiti da se proslavi Bog – da budemo kao dijete koje u tom trenutku obdaruje svog Oca, a On naša srca ispunja mirom i ljubavlju.
U školi ljubavi – nastavio je p. Zbigniew – svaki dan trebamo raditi na sebi. Treba izabrati jednu stvar na sebi, u čemu vidimo da smo slabi, i zamoliti Boga na ustrajnosti i da po Njegovoj Krvi pobijedimo, da proslavimo Boga Oca i da ga obradujemo.
P. Zbigniew je obrazložio kako nositi Kristovo svjetlo: svjedočiti, saslušati druge s ljubavlju. Kristovo svjetlo znači nositi Krista u sebi, davati drugima Krista koji je u meni, koji voli, nosi nadu i prašta – to je hram Duha Svetoga. Isus je u tebi, On je živ. Tako se predati Kristu u potpunosti, da umremo sebi i kažemo: Ne živim više ja, nego Krist u meni. Nosite Kristovo svjetlo, nosite samog Isusa, živog Boga u sebi! To je kršćanski.
Ako si s Isusom u srcu, bit ćeš Svetohranište. Blago čistima srcem – oni će progledati! Čisto srce je duboko iskustvo, koliko je srce čisto toliko doživljavamo Boga i to tada možemo prepoznati. Prljavština nije susret s Bogom – tu samo vapimo, čeznemo. Treba ostvariti uvjet za čistoću srca, odustati od onoga što prlja moje srce, izabrati i rasti u tome da očistim svoje srce.
Isus nas je oslobodio – u nastavku je govorio
p. Zbigniew. Nosite ovom svijetu svjedočanstvo slobode! Moja osobna sloboda znači da nisam zarobljen, da nisam rob sebe. Kada razmislimo koju je cijenu Isus platio za nas, a mi se nekad nismo u stanju radovati onome što imamo! Moramo zahvaljivati i radovati se, jer nam je Isus dao život vječni, dao nam je svoju ljubav.
Sloboda je u nadi, pogled na bilo koju situaciju, da se radujem bez obzira imam li sve što želim ili nemam. Treba moliti! Kroz molitvu treba zahtijevati od sebe, osloboditi se od toga. Oslobodio nas je Krist, On je ispunjavao volju Božju i išao je na križ. Tako i mi trebamo biti slobodni na žrtvu. Bog će učiniti jedno, a ja što mogu. Ako želimo biti slobodni, trebamo nešto dati od sebe, platiti kao Isus. Barem dati svoju "kapljicu krvi". Treba uvijek imati na umu koju je cijenu platio Isus, treba biti oprezan da se ne izgubi sloboda, treba biti spreman na žrtvu. Moramo također otvoriti svoje srce da bude slobodno, treba postojati jaka odluka: ja želim biti slobodan, Bože – Ti mi pomozi! Gledajmo na duhovan život i uzljubimo to što smo primili, kako bismo željeli više rasti. Ne zahtijevajmo previše, ali ako zahtijevamo – moramo izdržati do kraja, moramo biti ustrajni, više slobodni za Krista. Tako ćemo lakše ćemo živjeti za Boga, da Bog raspolaže i djeluje po nama na druge. Izgrađujući druge osobe izgrađujemo i sebe. Bog zna učiniti čudo u našim slabostima.
Trebamo graditi miran život, svjedočiti odnose s Bogom, treba na tome raditi, trebamo se truditi za Božje kraljevstvo, trebamo računati na našu iskrenu poslušnost da bismo mogli napraviti više za našu zajednicu – to je naša zadaća u Crkvi. Bog nas je pozvao ili izabrao kroz tu karizmu da izgrađujemo Crkvu ili zajednicu.
Na kraju p. Zbigniew završava s citatom Sv. Oca Benedikta XVI.: "Povjeravam vas Njezinom zagovoru, koju zovemo u molitvi Tota Pulchra – Cijela Lijepa, Žena odjevena suncem, u kojoj se ljudska ljepota susreće s Bogom".
Molimo, dakle, zagovor naše Nebeske Majke, neka nas Ona zagovara i čuva.
Za nas suradnike slijedila je zadaća: Što meni govori poruka Sv. Oca Benedikta XVI., što ona znači za zajednicu i gdje sam se ja osobno našla u toj poruci?
Zatim je uslijedila izmjena iskustava u grupi koju je vodio
p. Zbigniew.
U programu duhovnih vježbi održano je i klanjanje, a i slavlje sv. Misa. Uslijedilo je zatim druženje i razgovori po grupama, kako bismo jedni druge bolje upoznali.
Đ. K.