Klanjanje

 

 

SVIJEĆNICA, 02.02.2012.

 

 

 

Gledala sam kako svijeća gori

Toplinu mi u srcu stvori

Čim mi se pogled na nju svrati

Ona počinje sve bolje i bolje sjati.

 

I kad dođe novo jutro

Novi se plamen oko nje stvara

I opet mi dušu otvara

I dođe kiša da je ugasi.

 

I oblak se tamni stvori

A svijeća dalje gori i gori

S njom se rađa novi dan

Sa njom se odlazi u vječni san.

 

U njoj se ljubav skriva

Ona je živa

Zato ću uvijek gledati u svijeću

Tu vječnu za mene sreću.

 

KRUNICA LJUBAVI

 

1.      RAZMATRANJE

Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjeg, Svijećnicu. Blagdan je to svih onih koji su posvećeni službi Gospodinu, te braći i sestrama u različitim oblicima posvećenog života. Danas je i blagoslov svijeća koja se čuva u kućama i treba nas podsjetiti na znak Isusa Krista – svjetlo svijeta, prema tome, valja za Njega svjedočiti vjerom.

 

"Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8,12).

 

Isuse, u svijetu je toliko ravnodušnih i nezahvalnih. Nisu li nježnost tvoje ljubavi odbila tolika bića koje ti ljubiš? Naša vjera i naš apostolat mogu otvoriti vrata obiteljskih ognjišta koja se toliko često zatvaraju pred tobom. Zato Isuse, želim biti u tvojim rukama poslušno oruđe tvojih planova: molitvom, trpljenjem i ljubavlju.

 

2.      RAZMATRANJE

U važnim trenucima kršćanskog života, svijeća igra važnu ulogu. U bogoslužju Vazmenog bdijenja, u došašću, kod krštenja, prve pričesti, potvrde, kod sprovoda – ona podsjeća da je Krist svjetlo svijeta i da bismo i mi kršćani trebali biti za druge kao svjetlo svijeće.

 

„Vi ste sol zemlji, ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Više nije nizašto osim da se izbaci van da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi, te slave vašeg Oca nebeskog.“

 

Isuse, tvoj neodoljiv pogled progovara svakoj duši. Ali, ljudski obzir se svom snagom opire. Tvoje svjetlo blago, duboko probija oblake i topi led. Samo putem žrtve, samo po križu postajemo djeca svjetla. Ta spasonosna kiša čisti nebo zasuto gustim oblacima i uklanja mrenu našega vida.

 

3.      RAZMATRANJE

Ima ljudi koji gledaju u plamen vatre u kaminu, pale svijeće ako su sami kod kuće, žele nešto živog, toplog imati oko sebe da bi rastjerali samoću. Tako često izgleda i naš svakidašnji život. Unosimo uvijek neke nove znakove, poput svijeće. Najdublje značenje svjetla svijeće je u tome da dok ona svijetli i izgara – nestaje. Živjeti i ljubiti može samo onaj koji se daruje. Primjer i riječ Isusova nas o tome uče:

 

„Kad bi svijeća htjela svoj vosak zadržati za sebe, ugasila bi se. A ako ga gubi i izgara, svijetli.“

 

Isuse, svi ne mogu propovijedati, svi ne mogu raditi, svi se na žalost  ne  mogu pričešćivati, ali svi možemo ljubiti. Svi možemo uvećati i razviti Božanski plamen svakim daškom svoje sreće ili nevolje. Da, svi, veliki i mali, bogati i siromašni, u svijetu i u samostanu, u radosnim trenucima i na križnom putu. Velika je to milost, a ona ovisi samo o nama.

 

4.      RAZMATRANJE

Isus je prvi put donesen u hram. Tamo se susreće sa svojim Ocem i s ljudima. Tako bismo i mi trebali svaki put kad ulazimo u crkvu, sjetiti se da ulazimo u hram Očev, da se najprije s Njim sretnemo i reknemo mu poput rasipnog sina:

 

„Oče, sagriješih protiv neba i Tebe. Nisam više dostojan da se zovem Tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.“ (Lk 15,18b-19)

 

Isuse, uvijek nas strpljivo čekaš. Sakrij nas, dragi Isuse, u  sklonište svoga srca, to žarko ognjište tvoje ljubavi. Čvrsto smo uvjereni da je tu naša jakost u borbi i uporište našoj slaboći. Jer, ti si naš vodič i svjetlo u tami. Ti si zadovoljština za sve naše grijehe. Ti si posvećenje svih naših nakana i naših čina.

 

5.      RAZMATRANJE

Isuse, ulazeći u crkvu, susrećeš se starcem Šimunom, a o tebi čuje i proročica Ana. Tako se i s nama danas želiš susresti. Želiš da te prepoznamo kao prosvjetitelja i da ćemo se i mi tako susresti s ljudima. Čekaš nas, Isuse, na vratima naše duše, tjednima, mjesecima, a i dugi niz godina. Tvoja je ljubav uvijek za nas otvorena, makar to izgledalo i kasno.

 

„Upravo kad su roditelji nosili djetešce Isusa, da izvrše na Njemu propis zakona, uze ga na ruke, dade hvalu Bogu i reče: Sad možeš Gospodine otpustiti slugu svoga da prema riječi tvojoj ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.“ (Lk 2, 27b – 32)

 

Želim ti, Isuse, danas prikazati svoje tijelo koje ću poštivati, jer je hram u kojem ti boraviš. Svoje misli koje više neće prionuti uz svjetske varke, svoje želje koje će težiti nebeskoj sreći, svoje strasti koje ću podložiti jarmu tvojih zapovijedi, same grijehe svoje koje ću prezreti svim svojim srcem. Jer, želim ti služiti za one koji te vrijeđaju, ljubiti za one koji te mrze. Molit ću, trpjet ću, žrtvovat se za one koji te hule.

 

Bibijana B.