Duhovna obitelj - Zajednica Krvi Kristove

Zajednica suradnika Krvi Kristove

TKO JE MISIONAR? On je poslanik od Boga, da narodu njegovu pruži spoznaju spasenja. Takva služba zahtijeva sama po sebi određeni stupanj svetosti. Uvjeti za svetost misionara i svetost drugih su najdublja poniznost, razborita, a ipak žarka ljubav prema bližnjemu i nepokolebljivo strpljenje koje po trpljenju kroz mnoge vježbe kreposti i na tajanstveni način postaje plodno. – kaže Sv. Gašpar. /Vrijeme milosti/.

Misionar je čovjek koji je u svemu umro onome što bi ga moglo spriječiti u namjerama dušobrižništva i svetog zvanja. To je čovjek koji živi samo za Boga i njegovu slavu. To je čovjek koji se ničim drugim ne hrani nego samo božanskom hranom, a to je: «Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju Oca». O njegovanju unutarnjeg duhovnog života ovisi služba vanjskog apostolata. U onoj mjeri u kojoj mi produbljujemo naš duhovni život, raste revnost i žar ljubavi za dobro duša. Sv.Gašpar «Vrijeme milosti».

U današnjem svijetu punom tehnike, kompjutora, punom nesigurnosti, strahova, ratova, potresa, poplava, punom duhovne ovisnosti o svemu samo ne o Bogu potrebna je jedna radikalna promjena cijeloga čovječanstva. Kao i u vrijeme Sv.Gašpara i danas je potrebno ljudima objasniti i posvijestiti kojom cijenom smo kupljeni i otkupljeni. Potrebno je čovječanstvu govoriti o ljubavi Božjoj koju nam je Isus pokazao prolijevajući svoju krv. Gospodin danas traži od nas da ostavimo svoja vlastita mišljenja i umjesto toga povjerujemo Njegovoj riječi.

Isus je išao ovim svijetom čineći dobro. Da bi mogao kao čovjek činiti čovjek činiti dobro u ovome svijetu morao je biti u stalnoj vezi sa Ocem i u svakom trenutku svoga života prepoznavati volju Božju za sebe. Volja Božja za svakog čovjeka je naša svetost. Svi smo pozvani na svetost. Što znači biti svet? Još u starom savezu Bog je objavio : «Budite sveti, jer sam ja svet.» Što je volja božja jasno govori Sv.Pavao «Volja Božja je naše posvećenje» (1.Sol.4,3).

Svatko od nas ima poseban, izniman put kroz život. Moj poziv je da budem SVET. To je dar od Boga po sili Duha Svetoga. Put usavršavanja na tom putu prema svetosti je put križa.

Da bismo u potpunosti postigli svetost moramo nasljedovati Isusa. Što znači nasljedovati Isusa u današnjem svijetu. To znači biti spreman na poniženja, odbačenost, izrugivanja, progonstva, omalovažavanja, dopustiti drugima da su bolji da su jači. Lice Misionara Krvi Kristove mora biti lice Raspetog Gospodina koji je prolio svoju krv za život svijet. Njegovo lice je svakako lice žalosti, jer «da bi ljudima povratio Očevo lice, Isus ne samo da je morao uzeti ljudski lik, nego je morao preuzeti «lice grijeha» (Novom Tisućljeću u Susret, 25)

Krv Kristova je jedan od najsnažnijih znakova koji objavljuju Božju svemoć i milosrđe. Krv Kristova je također zadovoljština za ljudske grijehe. Da bismo bili pravi Misionari Krvi Kristove u današnjem svijetu moramo u potpunosti nasljedovati Isusa – kao čovjeka za druge. On na ovoj zemlji nije želio proslaviti sebe nego Oca, tako i misionar mora sve činiti na slavu Isusovu, umrijeti ovome svijetu i živjeti za vječnost.

Misionar je čovjek koji mora ljudima donositi Krista, koji mora u ljudima umornima od ovoga života probuditi novu dimenziju života, a to je život vječni. Da bismo mogli biti ljudi nove nade moramo najprije u sebi izgraditi taj novi život na koji nas Krist poziva, a to je život po Evanđelju. To je život koji od nas zahtijeva nasljedovanje Isusa. Isusov put je bio put križa.

Ono što je najteže u svom životu prihvatiti i nositi je križ koji se kosi sa našim željama, htijenjima, odnosima s drugim ljudima, situacijama u društvu i pogledom na lagodan život i uživanja ovoga svijeta. Kada se naučimo sami nositi sa svakidašnjim križevima i kada prihvatimo sve svoje životne situacije i samoga sebe u ovome životu tada ćemo moći i drugima pomoći u nošenju njihovih križeva u kojima će oni vidjeti smisao toga križa. Meni je u životu bilo najteže prihvatiti i nositi križeve, jer sam mislila Isus je trpio i umro na križu zar moram i ja? Potpuno krivo, ali zamamnost ovoga svijeta, moje želje, moja htijenja i nagnuća za lagodnošću života bez problema činili su me nesretnom, jer ih ionako nisam mogla dostići u onoj mjeri u kojoj su me mamili. Jednoga dana upoznavši Isusa na križu shvatila sam da je on sve to prošao samo zato da bi mi pokazao PUT kojim moram ići u ovome svijetu, a koji vodi u vječnost. Bio je to susret sa Misionarima Krvi Kristove koji to žive i na taj način su i meni objavili Isusa kojeg moram nasljedovati. Kroz razmišljanja o Isusovom životu i Njegovoj prolivenoj Krvi shvatila sam da se Isus darovao dobrovoljno i da sve što je činio, činio je iz ljubavi prema palom čovjeku.

Današnji čovjek živi u materijalističkom svijetu i ne zna za Boga ili zna vrlo malo i površno, pa duhovno većina njih živi u tami. Misionar je čovjek koji traži svijetlo u svome životu i želi da za druge ljude postane svijetlo. Ponekada će nam se činiti da za nekog čovjeka uopće nema nade, činit će nam se da se ne isplati truditi oko njega, ali Sv.Gašpar se upravo za takove zalagao, upravo ga je Isus poslao k takvima i uvijek bi u snazi Duha Svetoga i uz pomoć Isusa i Marije te snagom Isusove otkupiteljske Krvi vraćao dostojanstvo svakom čovjeku bez obzira u kakovoj životnoj situaciji bio. Uvijek moramo prvenstvo dati čovjeku u potrebi da širimo Isusa i Njegovu ljubav tamo gdje živimo, radimo ili se krećemo, ne misleći na sebe i svoje probleme. Isus je prolio svoju Krv za svakog čovjeka bez obzira na vjeru, rasu ili nacionalnost i On sam trpi u svakom čovjeku koji je izgubio dostojanstvo grijehom, ali taj čovjek nije izgubljen. Krv Kristova vraća dostojanstvo svakom čovjeku, Krv Kristova dariva novi život svakom čovjeku, Krv Kristova donosi radost i mir svakom čovjeku. Kako da ljudi današnjega svijeta to shvate? Upravo po nama, po našem obnovljenom životu u Krvi Kristovoj.

Da bismo bili misionari Krvi Kristove u današnjem svijetu dovoljno je da se okrenemo oko sebe, pa da vidimo Isusovim očima milijune ljudi koji trpe zbog propalih brakova, zbog djece koja se drogiraju, opijaju, zbog raznih bolesti koje nose u sebi ili zbog bolesti svojih najbližih, zbog smrti dragog člana obitelji, zbog izgubljenosti u ovome svijetu u siromaštvu, odbačenosti od društva, depresijama i iscrpljenosti života, zbog financijske propasti i još mnogo čega. Bog nas treba, Isus nas treba da bismo takvim ljudima nosili svijetlo vjere, nade, ljubavi i vrijednosti svakog života. Krv Kristova je prolivena za svakoga i daje snagu za početak novoga života. To je poslanje Misionara Krvi Kristove da u svakom čovjeku bude nadu da mogu započeti ispočetka s Isusom, da nitko u Isusovim očima nije propao i da on svakome vraća dostojanstvo i daje mogućnost početka novoga života bez obzira koliko imao godina, bez obzira koliko nisko pao, bez obzira na izgubljeno vrijeme i godine sve ima smisla započeti ispočetka s Isusom i oprani Njegovom Krvlju. To nam dostojanstvo nitko ne može oduzeti, ako ga želimo prihvatiti.

Misionari Krvi Kristove moraju druge učiti nositi križeve života sa Isusovim križem i da u Isusovim bolima, ranama, padovima pronalazimo smisao za svoje boli, za svoje rane i padove. Krv Kristova prolivena za svakoga daje nam snage za to. Misionar Krvi Kristove je čovjek oslonjen na Boga sa svojim problemima, a svoj život daje za druge.

Ako pogledam na sebe i svoj život u susretu sa Misionarima Krvi Kristove onda je upravo to što su me naučili nositi svoje križeve svakidašnjice s radošću i ljubavlju združene sa Isusovim križem i prikazane Ocu za spasenje drugih. Moj se život izvana nije promijenio. Moji križevi koje sam imala i pod kojima sam svakodnevno padala i zbog kojih sam bila uvijek tužna i nesretna nisu nestali, ali je nestalo moje tuge i ja sam konačno postala radostan kršćanin sa svim problemima koje imam i sada, jer se promijenio moj pogled na život. Ono što sam primila imam osjećaj da me Bog zove i da dajem, a za to mi daje priliku u svakodnevnim susretima sa drugim ljudima i njihovim problemima. Da bih to sve vremenski stigla i uskladila sa svojim privatnim obavezama morala sam moliti Isusa za vrijeme, snagu i za ljubav za svakog čovjeka.

Od svega toga da bismo bili dobri Misionari Krvi Kristove i ljudi za druge najvažnija je ljubav za svakog čovjeka. Današnjem čovjeku nije ništa toliko potrebno kao vid i izraz ljubavi koji se sastoji u slušanju, razumijevanju i ne osuđivanju bez obzira o kakvom problemu ili životnom padu se radi. Za sve to moramo moliti Isusa po snazi Njegove prolivene krvi da nam dade te milosti da se nikada ne damo obeshrabriti, bez obzira koliko kapljica svoje krvi morali proliti za spas svoga bližnjega. Na nama je da molimo, ljubimo i da dobrim djelima te snagom Njegove Krvi pridignemo sve koji su pali. Biti Misionar Krvi Kristove u današnjem svijetu znači ljubiti svakog čovjeka, uzeti i nositi svoj križ s Isusom, a istovremeno biti Šimun Cirenac, Veronika i Marija na križnome putu drugog čovjeka da bismo ga snagom Krvi Kristove i kapljicom svoje krvi doveli do uskrsnuća. To je skupljanje Krvi Kristove u današnjem svijetu kada Krist trpi u svakom čovjeku i prikazivanje Ocu za spas svakog čovjeka u potrebi.

(s. Tomislava Kata Ćavar)

Zagreb, 04.03.2005.

Jadranka Hrvoj