Misionari Krvi Kristove - Tisak

Živi kalež, srpanj/kolovoz 2011., br. 6 (153)
U nastavku pročitajte pojedine članke:

***

Živa riječ

Dragi misionari, svećenici, sestre i svi prijatelji Zajednice Krvi Kristove prisutni ovdje, na ovom slavlju 600. godišnjice čuda ovdje u Ludbregu. Donosim vam pozdrave iz Generalne kuće misionara Krvi Kristove iz Rima, a posebno od generala Družbe misionara Krvi Kristove Francesca Bartolonija, koji bi tako rado bio ovdje s nama na ovoj svečanosti. Ali, iako nije s nama na tjelesan način, on nas prati svojom molitvom s kanonske vizitacije u Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu. Naše razmišljanje se danas, večeras, usredotočuje na Krista u euharistiji, da zahvalimo Gospodinu za ovo čudo koje je stoljećima označavalo vjerski život mnogih žena i muškaraca ove zemlje. Ne pretendiramo da ćemo našim razmišljanjem iscrpsti sve bogatstvo događaja, niti da ćemo izložiti svoje argumente na znanstveni teološki način u užem smislu, nego želimo uzeti neke polazne točke koje nam mogu poslužiti da oživimo taj događaj čisto duhovno. U prvom dijelu želimo se prisjetiti konteksta u kojem se je euharistijsko čudo slavilo, tj. dozvat ćemo si u pamet kakav je bio vjerski život u srednjem vijeku (1411.). U drugom dijelu želim predložiti neke ideje koje nam mogu pomoći živjeti taj događaj, dodirujući vidove s kojima vjernik ulazi u tajnu Krvi Kristove, ne samo kao vid dara vjere, nego žive vjere, ukoliko je slavljena i življena u stvarnostima naših svagdašnjica. I na kraju ćemo se usredotočiti na jedan od vidova današnjice, koji se odnosi na življenje euharistije današnjeg vjernika, imajući na pameti prijelaz od djela vjere i pobožnosti prema jednoj viziji sveopćeg otkupljenja u Krvi Kristovoj...(članak na str. 9-10).

Obitelj

Mnogima je teško uhvatiti početak bračne prijevare, definirati ju. Kada dolazi do bračne prijevare? Dolazi li do prijevare već onda kada muškarac mašta o drugim ženama? Da, taj muškarac vara, premda se to događa u mislima (također se to odnosi i na žene). Njegova se prijevara događa na misaonoj razini. U Italiji je posljednjih mjeseci crkveni sud (slično građanskom sudu) proglasio ništavom ženidbu u kojoj je žena priznala da je prije i nakon vjenčanja imala maštanja o drugim muškarcima. Premda tjelesno nije prevarila supruga, ali mu nije bila vjerna, i zbog toga nije bila u stanju graditi bračno zajedništvo.

Kada ljudi varaju supružnika?

Kada se ne osjećaju 100 % ostvareni u braku; kada nisu 100 % u braku. Kada nisu spremni otvoriti se drugoj osobi, prihvatiti ju kao ljudsku osobu, koja ne samo da ima izgled nego i osjećaje, doživljaje, potrebe i koja je, na kraju, živa. Čin bračne prijevare u određenom smislu djeluje pobuđujuće. Ponekad osobe koje varaju bračnog partnera u prijevari vide šansu za ostvarenje svoje čežnje, koja se pak nikada neće dogoditi. Prijevara je najčešće nada da će biti bolje, ali nakon prijevare je često još gore, ostaje, slikovito govoreći, samo zgarište. Dobro je samo ako su bili dobri temelji te postoji nešto na čemu se može početi ispočetka graditi. Osoba koja vara najčešće pokušava ići na prečac, jer želi da na brzinu bude dobro, zadovoljavajuće, idealno. Misli da će si brzo neke stvari riješiti: osjećaj vlastite vrijednosti, zadovoljavajuće odnose, osjećaj da je shvaćena, saslušana, utješena, zagrljena, seksualno zadovoljena. Želi prečacem, ali odabire najdulju zaobilaznicu. Netko tko se smatra idealnim partnerom, da je onaj drugi kriv za to što među njima nije dobro, što se ne razumiju, tražit će idealnog partnera/partnericu. Ne će ju/ga naći, jer „nema kruha bez motike“. Nema ljubavi, zajedničkog života bez poteškoća, problema. Samo prevaranti govore da se može do kruha bez motike, a osobe koje varaju svoga partnera lažu same sebe, idealizirajući ljubavnika ili ljubavnicu i ono što se među njima zbiva. Bračna prijevara je prijevara, laž, neiskrenost, nelojalnost, nesposobnost objektivnog sagledavanja poteškoća, krize, sebe, druge osobe...(članak na str. 14-15).

Čin bračne nevjernosti i što dalje...

Drugi opet „pobijesne“. Toliko je u njima agresije da se njihovo razmišljanje vrti samo oko jednoga – kako se osvetiti. Njihov um je prepun osvetničkih scenarija i ovisno od toga gdje je supružnik najranjiviji, u to udaraju. Može to biti i onaj lakomisleni bijes, povezan s tjelesnim nasiljem, ali i hladno, proračunato ponašanje. Drugi pak u potpunoj smirenosti i promišljenosti poduzimaju sve što vodi u smjeru rastave, dakle pokreću parnicu rastave, traže odvjetnika, otvaraju račun u banci, iznose dragocjenije stvari iz kuće i naizgled su vrlo smireni; ili pak u smjeru spašavanja bračne veze – obećavaju jedno drugome da žele ostati u vezi, da si žele oprostiti i da će se to sve s vremenom posložiti. Ostavljaju dojam kao da se ništa strašno nije dogodilo. Najviše bi htjeli zaboraviti na bračnu nevjernost i živjeti kao da se ništa nije dogodilo.

Proces izlaženja iz prijevare može se usporediti s procesom žalovanja

Prva reakcija nakon suočenja s činjenicom bračne nevjernosti najčešće je šok. Onaj tko je saznao za bračnu nevjernost, može ostavljati dojam osobe koja ne zna što se je dogodilo; čini joj se da se je vrijeme zaustavilo, usporena je u mišljenju i djelovanju. Ta etapa obično traje nekoliko sati. Druga etapa je negiranje. Iznevjerena osoba ne može se pomiriti s time da joj se tako nešto moglo dogoditi u životu: „Nemoguće je da mi se je tako nešto moglo dogoditi“, „Ma to je neka šala, treba to provjeriti“, „Reci da to nije istina.“ Slijedi etapa ljutnje. To je trenutak u kojem dolazi val ogromnih emocija, najčešće tuge, ljutnje, straha i osjećaja krivnje. Tuga je povezana s gubitkom veze, odnosa, ali i poniženjem. U bračnoj prijevari nalazi se poruka: „On/ona je bolji/a od tebe.“ To je udarac u muškost ili ženstvenost, kao i u seksualnu atraktivnost. Snažno biva poljuljan osjećaj vlastite vrijednosti. Ljutnja i srdžba dolaze također i iz poniženja. U prijevari se nalazi velika doza agresije, neuzimanja u obzir dostojanstva supružnika. U toj fazi osjeća se velika želja za osvetom, što je sasvim prirodno, premda se događa i to da osveta svojom destruktivnošću nadilazi bračnu nevjernost, pa ruševina biva još veća. Nakon čina nevjernosti javlja se silni strah, kako za svoju, tako i za budućnost djece te što će reći poznanici, obitelj i sl. Također se kod prevarene osobe dosta često javlja osjećaj krivnje da je ona do toga dovela, naročito onda kada ju počinitelj bračne prijevare za to optužuje. Mnogo iznevjerenih supružnika klone duhom. Ne znaju što učiniti, kako se postaviti. Oprostiti, ali kako? Otići, ali kamo? Suočavaju se s nutranjim konfliktom – s jedne strane žele oprostiti, a s druge si to ne mogu zamisliti. Osjećaju da ih to prerasta. Opasan je oprost nasilu, kojeg izazivaju strah od samoće i mali osjećaj vlastite vrijednosti. Također je opasno nametanje vjerskih objašnjenja, što na kraju može rezultirati zatomljivanjem emocija. To nije vrijeme za donošenje odluke niti o ostajanju, niti o odlasku...(članak na str. 18-19).

Sljedeća etapa je donošenje odluke što dalje. Ako se bračni par odluči ostati zajedno, onda uopće ne mora znati odgovor na pitanje kako to uraditi. Potrebniji im je odgovor na pitanje zašto to žele. Sljedeća etapa je obnova veze. U toj fazi je nužno pogledati na bračnu nevjernost kao proces. Proces bračne nevjernosti je više dimenzionalan i puno složeniji nego što bi se to moglo činiti. Do bračne nevjernosti dolazi puno, puno ranije i prouzročena je razno raznim čimbenicima. Neki od njih su:
- nesređen emocionalni život,
- poteškoće u uspostavljanju bliskosti,
- obrasci ponašanja preuzeti iz obitelji i sredine podrijetla,
- zanemarivanje bračne veze, na primjer nedostatkom razgovora,
- ranija seksualna iskustva bez odnosa bliskosti,
- nedostatak zadovoljstva u seksualnom životu,
- razdvojenost, svladavanje stresa koji je nastao zbog neuspjeha u poslovnom životu, financijski problemi, bolesti.

Često prevareni supružnik kaže da je sve bilo u redu. No nakon podrobnije analize ispostavlja se da je bilo puno nesređenih i nerazjašnjenih stvari. Previše je bilo ustupanja, kompromisa i blokiranih emocije, na primjer u ime dobra djece, kupnje novog stana, ili nedostatka topline, brige ili obične kulture. Ponekad supružnici otkrivaju da uopće nisu vodili brigu o svome braku te da su živjeli u uvjerenju da će se sve samo posložiti. U toj etapi supružnici počinju zamjećivati da njih brak i nije bio tako idealan kako su oni to mislili, da je obnova povjerenja dugački proces, da vrjednote kojima su se vodili u životu nisu polučile dobar rezultat. Počinju primjećivati da bračna veza zahtijeva stalnu njegu...(članak na str. 20).