Živi kalež, srpanj/kolovoz 2010., br. 6/7 (141/142)
U nastavku pročitajte pojedine članke:

Živa riječ

Sam Isus znao se povući nekamo na samotno mjesto, kako bi bio sam sa svojim nebeskim Ocem, kako bi učvršćivao svoje jedinstvo s njim, kako bi bolje shvaćao svoje poslanje, kako bi pronalazio novu snagu da se suoči s novim danom… Svi smo, na neki način, nalik stablu. Stablo, kako bi davalo plodove, mora imati zdrave korijene. Putem korijena stablo crpi vodu i hranu iz zemlje. Korijenje obično nije vidljivo, no bez njega stablo ne bi moglo opstati ni donositi plodove. Tako je i u našem duhovnom životu. Trebamo ojačati korijene kako bi se duhovno stablo našega života moglo pravilno razvijati i kako bi moglo donositi dobre plodove. Korijenje je naš osobni odnos s Bogom, naša povezanost s Njim. Iako se to korijenje ne vidi, vrlo je važno. Bez njega se naš život može pretvoriti u puko vanjski aktivizam ili radoholizam koji nas vodi u slijepu ulicu. Jednom sam susreo osobu koja mi je rekla da više nema snage ni za što, ne može ni moliti. Upitao sam koliko sati dnevno spava, na što je ona odgovorila da njezin dnevni san iznosi oko četiri sata. Pitao sam zašto. Rekla mi je da puno radi, i da pokušava služiti ljudima te da ne može naći više vremena za odmor. Upozorio sam je da to može biti „slijepa ulica“ ili „pobožna napast“ koja nikamo ne vodi te da su nam potrebna razdoblja odmora kako bismo kasnije bolje služili drugima. Netko je to usporedio s tetivom luka. Kako bismo uz pomoć luka i strijele mogli pogoditi neki cilj, potrebo je najprije staviti strijelu na tetivu, maksimalno je napeti i onda brzo pustiti. Kad bi tetiva na luku bila stalno napeta, izgubila bi svojstvo napetosti, izgubila bi snagu i ne bi ničemu služila. Mora biti opuštena kako bi kasnije...(članak na str. 3-4).

Formacija

Simboli duhovnosti Krvi Kristove (3)

Za kršćane kalež ima veliku euharistijsku važnost. To je osobito točno otkako je primanje svete pričesti pod objema prilikama ponovno uvedeno u Crkvu. Kalež više nije samo čaša, nego zajedništvo krvi Gospodnje. (I Kor 11,27)

Kalež je ono sjecište u našoj duhovnosti gdje se susreću trpljenje i blagoslov, sjećanje i nada. Mnogima je ponuđen kalež patnje: siromašnima, potlačenima, onima na rubu društva. Dio je našeg poziva da, kao zajednice Krvi Kristove, u našem apostolatu sudjelujemo u njihovu kaležu. Zauzetost bl. Marije za obrazovanje siromašnih djevojaka bio je upravo jedan takav pokušaj da im se olakša patnja. Danas sudjelovanje u kaležu onih koji trpe poprima razne oblike u brojnim djelatnostima koje obavljamo. Kao što je Isus pitao učenike koji su htjeli imati udjela u njegovoj slavi mogu li najprije imati udjela u njegovoj muci, i mi se moramo upitati koliko smo sposobni piti iz čaše trpljenja s onima kojima je ona dana. Kalež je također i čaša blagoslova. U židovskom obredu blagoslovni kalež podizao se dok se slavilo Boga i zahvaljivalo mu se na svim dobrima ovoga svijeta. Danas podižemo kalež kako bismo se podsjetili što za nas znači Krv Kristova. Kao spasenje svijeta, ona predstavlja viđenje svijeta otkupljena od moći grijeha i zla, oslobođena potlačenosti i siromaštva, svijeta slobodna od nepravde koju ljudi čine jedni drugima. Blagoslovni kalež podiže se i u ime Božjeg stvoriteljskog djela, da šteta koju je ljudski rod nanio Zemlji ne postane nepopravljiva, nego da čitava Zemlja zacijeli. Kalež blagoslovni pomaže nam da zamislimo pomireni svijet, pomirenje između muškaraca i žena, između različitih skupina u pojedinim zemljama, između samih zemalja, između različitih vjera. Taj kalež blagoslivlja nas, blagoslivlja naš svijet. Kad smo uronjeni u Krv Kristovu, životvorna snaga te Krvi čini od nas nova stvorenja. Kalež je mjesto na kojemu se okupljaju sjećanja...(članak na str. 6-7).

Obitelj

Zašto je govor izvor nesporazuma?

Ana i Jacek pričali su kako su se jedanput strašno posvađali. Ana je u naručju držala svoga jednogodišnjeg sina i plakala, a Jacek je stajao sa strane i šutio grizući usne od bijesa. U jednom trenutku, dijete koje se nalazilo u majčinu naručju, čitavim svojim tijelom ispružilo se prema Jaceku i svojim ga ručicama primilo za glavu i nježno ju privuklo k Aninoj tako da su se ona i Jacek dodirnuli nosovima. Dobro su se pogledali i shvatili da ih dijete potiče na pomirenje. Dijete je bilo osjetilo njihovu ljutnju. Loše se osjećalo u tom ozračju. Vjerojatno su nam dobro poznate one mnogobrojne situacije iz naših vlastitih domova, kada malo dijete nosi svome rasplakanom braci ili seki plišanog medu da ga utješi. Dijete se vrlo lako i brzo uživljava u neugodne osjećaje koje proživljava drugi čovjek. A ti? Još smo uvijek osjetljivi za sve ono što djeca osjećaju i proživljavaju. A kad je u pitanju bračni drug? Primjećujem li kad je supružnik ljut ili radostan, kada je tužan zbog nečega, bezvoljan, nemoćan, usamljen? U velikoj većini slučajeva, vjerojatno da. Tako nam se barem čini. Kako reagiramo? Kada primijetiš tugu, reći ćeš: čini mi se da si tužna. Možda ćeš tada čuti: Ne, samo sam umorna. Već je to dijalog koji je započet bez riječi. To je osjetljivost ljudi jednih prema drugima. Radost, dobrohotnost i zahvalnost iskazujemo jedni drugima osmjehom, cvijetom, poklonom. No, također, vrlo često primjećujemo supružnikovo posredno izražavanje osjećaja, osjećaja koje nije u stanju čak ni imenovati. A u njegovim izjavama pronalazimo note, a ponekad i vrlo snažne osjećajne akorde. Pojavljuju se izgovori, zahtjevi pa čak i uvredljive riječi i psovke. Pokušavamo li tada, poput djeteta, odgonetnuti što on osjeća i proživljava? Vidimo li, osim reakcije koja je za nas ponekad vrlo neugodna, čovjeka kojega, kako se to popularno kaže, nešto muči? Koliko puta čujem: Moj se muž zatvorio u sebe, izolirao se od obitelji.; povlači se, ne želi razgovarati....(članak na str. 11-12).

Mladi

Stop pornografiji (2)

Uvijek se počinje od kontakta s mekom pornografijom. Ulazak u nju vodi k tome da čovjek postane rob destruktivnog maštanja. Nakon određenog vremena, osobu ovisnu o pornografiji sadržaj meke pornografije više ne zadovoljava te počinje tragati za izopačenijim pornografskim sadržajima. Poseže se, dakle, za tvrdom pornografijom koja prikazuje seksualno nasilje. Tako čitavim životom osobe ovisne o pornografiji počinje dominirati strast i seksualno nasilje. Naposljetku, ona želi iskusiti i doživjeti ono što je gledala. Na taj način lako dolazi do devijacija; seksualnog zlostavljanja, perverzija, brutalnih silovanja i prekršaja na spolnom području kao što je to bilo u Tedovu slučaju. Imajmo na pameti da je Bog svakome od nas dao slobodu koju ne smijemo svojevoljno upropastiti sijući oko sebe nepravdu, bol i patnju. Pornografija potpuno mijenja čovjekov način razmišljanja, njegove želje. Kvari maštu, utječe na njegovo ponašanje. Izaziva vulkanski razvoj spolnog egoizma. Brutalnost i seksualno nasilje proizlaze iz pomanjkanja poštovanja prema ženama i djeci koje se na kraju tretira kao predmet. Osoba ovisna o pornografiji traži žrtve na kojima će iskaliti seksualnu agresiju. Upravo je tako bilo s Tedom Budyjem. Želeći izbrisati tragove silovanja, ubijao je svoje žrtve kojih je bilo preko stotinu. Ugušio je moralni osjećaj i otupio savjest. Sveti Pavao je to ovako definirao: Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.(Ef 4, 19) Savjest, koja je čovjeku dana kao kormilo života, za vrijeme ovisnosti biva uspavana. Ne razlučuje dobro do zla, ne upozorava pred zlom i ne potiče razvijanje dobra. Grižnja savjesti biva potisnuta iz svijesti. Osoba ovisna o pornografiji postaje sve ravnodušnija prema drugima, gubi osjetljivost za čovjeka, uništava i svoju spolnu osjetljivost (nastaje opasnost od impotencije). To pak onemogućava prirodnu bračnu povezanost i ugrožava onu najintimniju bračnu vezu – spolni odnos. Sljedeći učinak pornografije je salijetanje pornografskih slika ugniježđenih u mašti ovisne osobe...(članak na str. 17-18).

Nikada neću prestati boriti se za čistoću!

Sve je počelo od demoralizirajućih časopisa poput Bravo, Girl i slično. U njima su me najviše zanimale rubrike Moj prvi put, Intimno ili drugi naslovi koji su govorili o seksu. Bilo koje novine uzeo u ruke, odmah bih tražio po njima seksualne savjete ili tome slično. S vremenom mi to više nije bilo dovoljno pa sam se prebacio na pornografske filmove i otkrio samozadovoljavanje. Tada još nisam znao da je to grijeh, jer sam negdje bio pročitao da je masturbacija u dobi sazrijevanja nešto sasvim normalno. Toliko mi je zadovoljstva davala da sam se znao samozadovoljavati i po tri puta dnevno. Tada sam imao šesnaest godina i time sam „zarazio“ i dvije godine mlađeg bratića. Uvijek su me zanimale djevojke, ali sam tada gledao na njih kroz prizmu svojih seksualnih potreba. Božje je djelo što nijednu nisam upoznao bliže jer bih joj uništio život, a usput i sebi. Moje valjanje po blatu ovoga grijeha trajalo je gotovo punih pet godina. Potječem iz vjerničke obitelji i dosta sam redovito išao u crkvu, ali uglavnom da se sastanem i porazgovaram s prijateljima o tome kako je bilo u diskoteci. Bog i molitva bili su u drugom planu. Ispovijedao sam se prije većih blagdana, ali ovaj grijeh nikada nisam spominjao. U jednom trenutku počelo me mučiti grizodušje i počelo mi je nešto nedostajati. Počeo sam se sve više povlačiti i zatvarati u sebe. Postao sam vrlo sramežljiv i nesiguran. Nisam se osjećao dobro, a to si nisam znao objasniti. Jednostavno nisam znao što se sa mnom događa i odakle to sve dolazi. Za sve to okrivljavao sam druge, samo ne sebe. Moja je psiha u potpunosti bila iskrivljena, u razmišljanju sam bio skroz zastranio, u mislima sam razodijevao svaku ženu, neovisno o dobi. To je postalo nepodnošljivo. Na trenutke sam se sam sebi gadio, ali nisam znao kako izaći iz svega toga. Tada mi je vaš časopis slučajno došao u ruke. Počeo sam ga listati samo zbog toga što mi je nehotice zapela za oko tema Pravo značenje spolnog odnosa. Pročitao sam i neka svjedočanstva koja su tamo bila objavljena i tada otkrio: „Bože, pa to o meni govore!“ Od toga trenutka ozbiljno sam....(članak na str. 21-22).