Živi kalež, lipanj 2010., br. 5 (140)
U nastavku pročitajte pojedine članke:

Ako si u životu dolazio u dodir s pornografijom, probudi u svome srcu iskrenu želju za izlječenjem i što češće moli ovu molitvu: Duše Sveti, Branitelju čovjeka, Donosim ti bol moga srca; problem pornografije u mome životu. Izvuci me iz te smrtonosne zamke. Prekini sve niti zla koje se po tome grijehu nalaze u mome srcu. Znam da tu sam/sama ništa ne mogu učiniti. Zato dolazim, Duše Sveti, moliti za pomoć u odbacivanju te ovisnosti. Ozdravi, molim Te , moju maštu i memoriju. Očisti moje tijelo i iskrivljene želje. Ispuni me Božjim svjetlom i Božjom riječju. Uroni me u Božje milosrđe i stavi u ranu Srca Isusa Umirućeg koji želi svakoga spasiti. Znam da Isus izlazi u susret svakom čovjeku, da svakome želi pomoći i svakoga dovesti u raj. Duše Sveti, pomozi mi svaki dan koračati putem čiste ljubavi i da nikoga ne povrijedim pogledom, mišlju, riječju ili djelom. Daj da moja nakana uvijek bude čista. Nauči me istinski ljubiti. Amen... (članak na str. 2).

Živa riječ

“Ovo je tijelo moje, ...ovo je krv moja” (Mk 14,22-24)

Kako možemo živjeti u našoj svakodnevici ove riječi koje je Isus izgovorio za vrijeme posljednje večere? Ove riječi svećenik ponavlja u svakoj Euharistiji kada uzima u svoje ruke već pripremljeni kruh i u jedinstvu s Isusom govori: Ovo je moje Tijelo – i ono postaje to što govori. U jedinstvu sa svećenikom, u jedinstvu sa Kristom, svatko to može ponoviti. Jer, u tom smo jedinstvu s Kristom od krštenja, na kojem smo primljeni, ucijepljeni u Tijelo Kristovo. To odgovara onome što se govori: Njegovo smo Tijelo, “Mistično Kristovo Tijelo”. Ako sam ja po krštenju Tijelo Kristovo, onda mogu gledajući na Kristovo Tijelo reći: “Ovo je moje Tijelo”. Jedno sam Tijelo s Njime. To može dovesti do velike promjene u našem životu. Jer ako svaki od nas iskreno gledajući na oltar ponavlja te riječi, onda također može gledati na drugog čovjeka i još jednom to isto reći: Ovo je moje Tijelo. Ako sam ja Tijelo Kristovo i ti si također Tijelo Kristovo, onda se tako možemo međusobno gledati, te također i sve druge koji zajedno s nama pristupaju k svetoj pričesti. To nosi sa sobom velike posljedice, jer primajući Krista istovremeno primamo i sve Njegove članove. Normalno je da ruka ruku pere, jer se svi udovi tijela međusobno pomažu. Kad boli zub – noge trče k zubaru. Sasvim je normalno da u tijelu postoji međusobno nadopunjavanje među udovima. Isto tako, ne može se istinski sudjelovati u sv. Misi, a da se ne prihvati nanovo Tijelo Kristovo kao svoje tijelo – i to još prije sv. Pričesti...(članak na str. 3-4).

Formacija

Križ govori o ponovno uspostavljenom odnosu s Bogom. Za sv. Pavla križ stoji kao veliki znak protuslovlja: Židovima sablazan, poganima ludost, a pozvanima pak Božja snaga i Božja mudrost. (I Kor 1,24) Za bezbrojne naraštaje kršćana križ je bio ključ zagonetke njihova trpljenja. Združujući svoje muke s Isusovom mukom, njihovo trpljenje postaje otkupljujuće.

Križ: izvan vrata

Križ je do sada bio glavni simbol duhovnosti Krvi Kristove. To nas ne treba čuditi jer upravo Isusovo prolijevanje Krvi na križu stoji u središtu vazmenog otajstva. Taj simbol ujedinjuje nekoliko značajki. On nam u prvom redu govori, kao što su Marija de Mattias i Gašpar del Bufalo uvijek isticali, o Božjoj bezgraničnoj ljubavi prema nama, o tome da je Isus dao svoju posljednju kap Krvi kako bi nas pomirio s našim Stvoriteljem. Križ, dakle, govori o ponovno uspostavljenom odnosu s Bogom. Za sv. Pavla križ stoji kao veliki znak protuslovlja: Židovima sablazan, poganima ludost, a pozvanima pak Božja snaga i Božja mudrost. (I Kor 1,24) Za bezbrojne naraštaje kršćana križ je bio ključ zagonetke njihova trpljenja. Združujući svoje muke s Isusovom mukom, njihovo trpljenje postaje otkupljujuće, a to znači: umjesto da ih patnja uništi, ona dobiva svoje mjesto u širem kontekstu Isusova života, te i oni sudjeluju u spasiteljskoj snazi Isusove patnje. Takvo otkupljujuće trpljenje omogućuje osobi koja trpi da se otvori onako kako je to Isus učinio. Budući da je simbol križa tako bogat...(članak na str. 6-7).

Obitelj

Velik dio posla obavljao sam kod kuće. Bilo je to takvo razdoblje u kojem i Irena nije odlazila na posao. Jednog dana, dok sam sjedio sav zamišljen i koncentriran na posao, naglo se otvaraju vrata i Irena s otvaračem za konzerve u jednoj ruci i konzervom koncentrata rajčice u drugoj pita: Možeš li mi otvoriti...? To ometanje izazvalo je u meni nervozu i ljutnju. Zar ne može sama otvoriti konzervu? Zar je to toliko teško? Odbio sam je i u ljutnji rekao: Nemoj mi smetati! Irena je se povukla, ali je meni nakon toga bilo potrebno dosta vremena da se vratim k poslu. Ubrzo je uslijedila repriza u slijedećem obliku: Stvarno ti ne bih htjela smetati, ali bi li mi mogao otvoriti konzervu...? To nije mnogo promijenilo. Trenutačni učinci do kojih sam dolazio bili su samo nadomjestak za frustraciju izazvanu njezinim “ometanjem”. Nije bilo vremena da do kraja razjasnimo stvari jedno drugome, a vrijednost – naš međusobni odnos – narušena je... Spontano se u meni javljao sud: ona me ne poštuje. Slične situacije često su se ponavljale. Zajedno s njima pojavljivao se i osjećaj nervoze, ljutnje, omalovažavanja. Što s time? O čemu nam govore ti osjećaji, što s njima učiniti budući da ih, kao što smo to prethodno rekli, ne treba podržavati, pobuđivati niti graditi na njima svoje stavove i prosudbe? Osjećaji, koji su, kako kaže Aristotel, izviđači spoznaje. Govore o našim nezadovoljenim psihičkim potrebama. Potreba se izražava osjećajem nedostatka. Taj nedostatak dovodi naš organizam do nepoželjnog stanja koje potiče na djelovanje, koje ima zadatak nadoknaditi nedostatak. Potrebe su prvotne u odnosu na osjećaje. Potrebe najopćenitije možemo podijeliti na...(članak na str. 11-12).

Mladi

Ted Bundy je pod utjecajem pornografije bio silovao, a nakon toga ubio sto žena. Neposredno prije svoje smrti u intervju s psihologom s pokajanjem govori o uzroku svoga tragičnog ponašanja te upozorava društvo na ovisničko djelovanje pornografije. Bog je svakog čovjek obdario darom spolnosti. Taj dar proniče sva područja čovjekove osobnosti te upućuje na vrijednost i dostojanstvo čovjeka kao slike samoga Boga. Spolnost omogućava uspostavljanje odnosa s drugim ljudima. Osposobljava za izražavanje ljubavi te davanje života. Svaki bi čovjek trebao biti odgovoran za ovaj izvanredan dar. Bog nas je obdario s mnogo različitih talenata te se trebamo brinuti za vlastiti razvoj smjerajući k punini čovještva, k svetosti. Nutarnji razvoj čovjeka ovisi, između ostalog, i od toga čime hrani svoje oči, um i srce. Ako čovjek gleda dobre stvari, ispunjava se Božjim svjetlom i postaje svjetlo drugima. Bog nas podsjeća da mu se mile oni koji nastoje živjeti po duhu. Težnja da se udovolji prohtjevima tijela vodi k smrti. Neumjereno zadovoljavanje prohtjeva uzrokuje pronevjeru Božjeg zakona i načela što ih je Stvoritelj upisao u čovjekovu narav. Svakome prijeti požuda tijela, požuda očiju i oholost života – kako kaže sv. Ivan (1Iv 2, 16). Podlijeganje požudi tijela i očiju komplicira zemaljski život i uništava sposobnost za vječno. Očit primjer robovanja pornografiji bio je Amerikanac Ted Bundy koji je pod njezinim utjecajem bio silovao, a nakon toga i ubio sto žena. Dan prije smrti ubojica je zamolio psihologa Jamesa Dobsona za razgovor, u kojem je, nakon što se je obratio i istinski pokajao, četrdesetdvogodišnji Ted odlučio progovoriti o uzroku svoga tragičnog ponašanja te upozoriti društvo na ovisničko djelovanje pornografije. Pozvao je na suzbijanje njezinog štetnog djelovanje koje vodi k destruktivnom ponašanju. Pažljivo pročitajmo taj intervju.