Misionari Krvi Kristove - Tisak

Živi kalež, travanj 2010., br. 3 (139)
U nastavku pročitajte pojedine članke:

***

Živa riječ

Ove riječi je uputio sveti Pavao zajednici u Kolosu, a govore nam da postoji jedan svijet u kojem kraljuje prava ljubav, punina zajedništva, pravednost, mir, svetost i radost; svijet gdje grijeh i iskvarenost više ne mogu ući; svijet gdje se volja Očeva savršeno izvršava. To je svijet kojemu pripada Isus. To je svijet koji je On otvorio nama svojim uskrsnućem, prošavši kroz tešku kušnju muke. U ovaj Kristov svijet mi nismo samo pozvani, nego mu po krštenju već i pripadamo. No Pavao zna da usprkos tomu što smo krštenici, pa smo stoga i suuskrsli s Isusom, naša nas sadašnja prisutnost u svijetu izlaže mnoštvu opasnosti, napasti, a nadasve onim “navezanostima” u koje neminovno upadamo ako nam srce nije u Bogu i u njegovom nauku. To se može odnositi na predmete, stvorenja, na same sebe: vlastite ideje, zdravlje, svoje vrijeme, odmor, studij, posao, rodbinu, svoje utjehe i zadovoljstva... Sve to nije Bog te stoga ne smije zauzimati prvo mjesto u srcu. Eto zašto nas Pavao potiče: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!” A što je to “gore”? One vrednote koje je Isus donio na zemlju i po kojima se prepoznaju njegovi sljedbenici. To je ljubav, mir, praštanje, besprijekornost, čistoća, čestitost, pravednost, itd... (članak na str. 3).

Kao Misionari Krvi Kristove, zamjećujemo “crvena zrnca” koja kolaju oko nas. Kao što je plač njegova naroda u Egiptu probudio Božje suosjećanje, tako smo i mi, kada čujemo vapaj i zamijetimo Abelovu krv koja se danas prolijeva, pozvani na djelovanje. U svakom vapaju nalazi se i poziv na djelovanje. Kroz godine, došao sam do sljedeće spoznaje – da u trenutku kada se identificiramo s vapajem koji zapažamo u svakoj situaciji u kojoj se nađemo ili apostolatu koji vršimo, otkrivamo poziv na djelovanje. Drugim riječima, između duhovnosti Misionara Krvi Kristove i djelovanja proteže se tanka nit koja ih povezuje. Evo nekoliko primjera. Življenje duhovnosti Misionara Krvi Kristove Danas se govori o marginalizaciji prouzročenoj ekonomskom globalizacijom zbog koje trpe mnogi ljudi u svijetu. Individualizam postaje sve divljiji. Zbog napuknutih bračnih odnosa u nekim zemljama dolazi do velikog postotka rastava. Kamo god se okrenemo, svugdje vidimo napuknute društvene odnose koji ponekad dovode i do ratova. Sati provedeni pred ekranom računala i traženje anonimnih poznanstava po mreži dovode čovjeka u opasnost da prestane uspostavljati odnose s ljudima koji ga okružuju. Sve je više osoba usamljenih zbog tjelesnih, psihičkih, dobnih ili vjerskih ograničenja. Opažajući njihovu samoću, može se otkriti poziv, zvanje na življenje duhovnosti Krvi Kristove koja govori o savezu, odnosima, građenju zajedništva. Nadalje, Krv pomirenja potrebna je tolikim životnim, društvenim i obiteljskim situacijama. Ubojstva, nasilja, ratne posljedice, siromaštvo, spolna diskriminacija, seksualno iskorištavanje i pedofilija, sukobi razne naravi, eksploatacija naše planete i pustošenja prouzrokovana pohlepom pojedinaca ili tvrtki, tolerancija bolesnih fenomena… Kratkovidnost i nezainteresiranost za potrebe drugoga ili budućnost naše planete, podijeljenje i politički suprotstavljene države, raspad... (članak na str. 5).

Danas sam dobio vrlo važno pismo na koje je trebalo brzo odgovoriti. Iz nepoznatih je razloga nekoliko dana odležalo na pošti pa sam zbog toga htio što brže odgovoriti, kako se pošiljatelj, ne znajući za slučaj s poštom, ne bi osjetio odbačenim, drugorazrednim, sporednim na listi mojih obveza. Razmislio sam o odgovoru, ali sam još htio porazgovarati o njemu s Irenom. Nestrpljivo sam čekao da dođe kući. Čim se vratila i objedovala, rekao sam joj za pismo. Bilo je u meni mnogo napetosti prouzročene s jedne strane pismom, a s druge čekanjem na ženin dolazak kući. Međutim, Irena je rekla da mora najprije pospremiti kući, jer se polako mrači, gosti će sutra doći, a odgovor može pričekati. Napetost je u meni rasla, a nisam htio noću sjediti nad tim pismom. Iz iskustva već znam da, kada se Irena prihvati spremanja, to može dugo potrajati. Naravno da sam joj tada nešto odbrusio, na što mi je ona uzvratila. Mislim da je ono što sam naučio o osjećajima pomoglo da ne dođe do eskalacije. Znam da se iza mojih osjećaja krila potreba za stjecanjem ugleda kod osobe koja je čekala na odgovor, dok je iza Ireninih osjećaja bila potreba da sačuva osjećaj vlastite vrijednosti u očima onih koji će doći i možda primijetiti klupka prašine rasuta po podu. Popustio sam... No Irena je, na moje čuđenje, dosta brzo završila s čišćenjem te smo mogli zajedno sjesti i prodiskutirati odgovor na pismo. Nekoliko dana ranije, netko mi je ispričao kako se zbog nečega bio strašno razljutio, a da žena na taj njegov bijes nije uopće reagirala. Nakon izvjesnog vremena postalo mu je neugodno pa joj se odlučio ispričati. Međutim, na njegovo veliko iznenađenje, ona je pristupila k njemu i ispričala se... U obje situacije, na površinu su izbili osjećaji. U našem slučaju snažni, i na jednoj i na drugoj strani, a u drugome samo na jednoj strani...(članak na str. 9-10).

Kad čitamo Novi zavjet primjećujemo da je istina o uskrsnuću najvažnija poruka apostolskog nauka. To sv. Pavao izražava na vrlo kratak način: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša (1Kor 15, 14). Dakle, ako je Krist stvarno uskrsnuo, onda vjera ima smisla. Zapravo, ovdje se radi o tome postoji li Bog ili Boga nema. Ne radi se samo o nekom davnom čudu koje se dogodilo prije dvije tisuće godina, nego o tome postoji li Bog doista. Kako kaže tadašnji kardinal Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI, vjera u Uskrsnuće je u biti vjera da Bog stvarno postoji i da On u svojoj božanskoj svemoći može ući u našu ljudsku povijest. Uskrsnuće je provjerljiv i na neki način opipljiv kriterij autentičnosti vjere u Boga koji je Bog živih i ima vlast nad našim svijetom i životom. Bog je djelovao i djeluje u svijetu. Isusovo je uskrsnuće činjenica koja je promijenila svijet, kao što je najprije to učinila s dvanaest neodlučnih, sumnjičavih apostola. Od te činjenice danas živimo. To znači da vjerujemo u život vječni i da za njega živimo. Sav nauk, sav smisao Novog zavjeta temelji se na činjenici Isusova uskrsnuća. Bez tog događaja nema Evanđelja. Uskrsnuće je jezgra evanđeoskog nauka i svih u njemu opisanih događaja. Iz činjenice Kristova uskrsnuća proizlaze sve vjerske istine sadržane u apostolskom vjerovanju koje glasno izgovaramo usred nedjeljne svete mise: Vjerujem u jednoga Boga… Tada govorimo, ispovijedajući svoju vjeru, da je Bog stvoritelj svega, da nam je poslao svoga Sina koji se po Duhu Svetom rodio od Marije Djevice, da vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, ispovijedamo vjeru u oproštenje grijeha itd. Sve te vjerske istine sačinjavaju bit kršćanstva, zbog toga odbacivanje ma i jedne od njih znači našu nevjeru. Svejedno; jedini temelj i izvor iz kojeg izviru sve istine vjere činjenica je Kristova uskrsnuća. Osim toga, uskrsnuće je bitan dokaz vjerodostojnosti vjere. To ne znači da se taj događaj zbio kako bi nas potaknuo na vjeru, nego da bi nam podario vječni život. Bog nas u svojoj beskonačnoj ljubavi obdaruje svojim životom. O tome znamo na temelju povijesnih događaja. Tako se naša vjera temelji na činjenicama, a ne na ljudskim promišljanjima....(članak na str. 16-17).

Dječji kutak

Marta je provela svoj odmor na malom otoku gdje je obično provodila ljetne praznike. Ispod velikoga stjenovitog masiva opazila je jednom malu špilju. Stajala je na ulazu, a onda se odlučila ući. Ušavši u špilju opazila je kako se nešto crveni. Pogledala je bolje i vidjela mali brodić, igračku. Vjerojatno je dugo bio na tom mjestu ali je izgledao kao nov. Mora da ga je onamo donio neki dječak i zaboravio. Ali opet, izgledalo joj je malo vjerojatno, jer dječaci se obično s takvim brodićima igraju na obali i teško da bi ga netko tu mogao zaboraviti. Zagonetka s brodićem sve ju je više zanimala. Svaki dan bi odlazila u špilju da se uvjeri je li još uvijek tamo. Jednoga je dana opazila kako je neki stari ribar pozorno promatra. Išao je puteljkom uz morsku obalu. Već ju je više puta vidio kako ulazi i izlazi iz špilje. Upitao ju je kako joj se sviđa spilja. Marta mu je ispripovijedala kako je našla crveni brodić, a on kao da se nečega sjetio. Pogled mu je kružio po morskoj površini, a potom je rekao: – Puno je već vremena prošlo, ali ipak se sjećam. Htio bih samo znati je li to brodić na koji mislim...(članak na str. 21).