Treba htjeti vjerovati!

(Način razmatranja (metodu) možete pronači u knjizi Živa riječ)

 

Druga uskrsna – nedj. Božjega milosrđa

Evanđelje: Iv 20,19-31

 

Treba htjeti vjerovati! – tako bismo mogli nasloviti današnji odlomak iz Evanđelja.

Uskrsli Krist objavljuje se učenicima koje je zahvatila duboka tuga i beznađe. Neprestano se suočavaju s pitanjem: Zašto je Isus umro? I ne nalaze odgovora. Tada sam Isus ulazi u tu tišinu ispunjenu razočaranjem i žalošću i govori: Mir vama! Ovaj nježan, ali i odlučan pozdrav pridiže učenike iz obamrlosti, iznova budi nadu, vraća im radost u srce i osmijeh na lice.

S tim entuzijazmom učenici svjedoče, među ostalim i Tomi, da je Isus živ, da su ga vidjeli, jeli s njim i razgovarali. Tomi nisu bile dovoljne riječi njegovih prijatelja. Nije mu bilo dovoljno sjetiti se Učiteljevih riječi koji im je govorio da će uskrsnuti. Toma računa samo na sebe, na vlastiti doživljaj, na svoj analitički razum.

Doista, tjelesni doživljaj Učitelja probudio je u njemu vjeru, ali kao što vidimo Isus prije svega hvali one koji vjeruju, a da nisu vidjeli.

Današnje Evanđelje predstavlja pouku koja će nas potaknuti da ispitamo sami sebe: trebam li ja tjelesne, opipljive znakove? Jesu li mi dovoljne riječi koje čujem u molitvi ili za vrijeme sv. Mise?
Isus govori i djeluje u svojoj Crkve na isti način i danas!

Vjerujem li da je tako ili mi je potrebna potvrda njegove prisutnosti na opipljiv način?

Tražim li novi doživljaj?

 

Ne radi se ovdje o doživljaju!

Ovdje se radi o želji vjerovati. Za vjeru je potrebno samo htjeti – volja!

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 261-262)

Možda vas zanima…

loading...