Smatram li se svetijim od drugih…?

(Način razmatranja (metodu) možete pronači u knjizi Živa riječ)

Peta korizmena nedjelja (gluha)

Evanđelje: Iv 8,1-11

Farizeji i pismoznanci kao i jednostavni ljudi znaju za Isusovo djelovanje. Idu za njim, ali s potpuno drugim ciljem. Svjetina ide za Isusom i otvorena srca sluša njegov nauk. Donose mu bolesnike, opsjednute. Mole ga za ozdravljenje, a Isus čini čudesa.

Mnogi odlomci iz Evanđelja, a osobito ovi za vrijeme Korizme, završavaju tvrdnjom: I mnogi su povjerovali u njega. Uvjerilo ih je sve što je bilo povezano s Isusom: način života, njegove riječi, čudesa… Farizeji, pak, i pismoznanci nisu htjeli prihvatiti njegova nauka. Oni su ga prosuđivali razumom i nisu uspjeli vidjeti srcem. Nisu ga uspijevali gledati kroz prizmu ljubavi koju je stalno svjedočio svojim životom.

Za njih je jedino važno bilo obdržava li Isus – jednako skrupulozno kao i oni – Mojsijev Zakon ili ne. Ako ne, onda ga jednom za svagda treba ušutkati i onemogućiti mu djelovanje.

A ja? Uvjerava li me Isusov život opisan u Evanđelju ili tražim dijelove koji su po mom mišljenju kontradiktorni ili nedorečeni?

Čitam li Evanđelje s pozicije učenika ili recenzenta?

Onoga dana, u zoru Isus je došao u hram. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. U tom za Isusa prirodnom scenariju pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Kažu mu: „U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Situacija je jako teška. Isus, koji je naviještao milosrđe, praštanje, treba se zauzeti za ženu, ali bi to mogao biti povod za osudu da krši Zakon. Kada bi pak rekao da treba postupiti u skladu sa Zakonom, ne bi više bio vjerodostojan za one koji su povjerovali u njega.

Što dakle čini Isus? Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.
Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Možemo samo pokušati nagađati što je trebalo značiti Isusovo pisanje prstom po zemlji. Neki u tome vide Isusov djetinji stav; Isusa koji se poput djeteta igra. Drugi pak misle da je Isus po zemlji ispisivao grijehe.

Bio je puno blaži od ovih koji su došli suditi ženi. Nikoga nije prozvao da stane u sredinu, nije nabrajao njegove grijehe niti optuživao, nego je pisao i svatko je tu mogao pronaći svoj grijeh. Sigurno ih je to postidjelo i jedino što im je preostalo, bilo je otići. Svi su otišli, jer nije bilo ni jedne osobe bez grijeha.

Vrijedno je primijetiti da se Isus nije protivio Mojsijevu Zakonu. Ipak okrenuo je situaciju na genijalan način. Rekao je da se kamen baci – sukladno Zakonu, ali tek onda kada se nađe netko tko je bez grijeha. Nije dakle bilo temelja da se Isusa optuži.

Kako je u mome životu?

Vidim li samo krivice drugih, a vlastitih ne vidim?

Koliko je u meni milosrđa prema slabosti i grijesima drugih?

Čiji mi je stav bliži: Isusov ili sudaca?

A žena? Sigurno je bila svjesna da je pogriješila i da mora podnijeti kaznu u skladu sa Zakonom. Bilo ju je sram i strah joj je ispunio srce. Nije čak ni za milost molila. Teško je i zamisliti što je osjećala kada je ostala sama s Isusom. Nije znala što će dalje biti. A Isus ju je upitao: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ Ona reče: „Nitko, Gospodine.“ Reče joj Isus:
„Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“

Takav susret Isusa i „žene preljubnice” ponavlja se u životu svakoga od nas uvijek iznova, napose onda kada dolazimo k sakramentu pokore. Ne moramo se nikoga stidjeti: niti ljudi koji nas gledaju, ni svećenika koji sluša naše grijehe. Svi smo mi grješni. Kako laici tako i posvećene osobe. Neki se grijesi često ponavljaju. Svatko ipak ima svoj vlastiti koji ga razlikuje od drugih pa je stoga potrebna pojedinačna ispovijed, a ne opća, zajednička.

Na početku svake sv. Mise imamo „opću ispovijed“ po kojoj nam Bog oprašta lake grijehe kako bismo čistoga srca mogli sudjelovati u svetoj Žrtvi… Isus nam uvijek govori, svakome od nas; kaže i meni: Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada nemoj više griješiti!

Idi, nije ti određena nikakva kazna. Raduj se. Slobodan si, opravdan.

Možeš početi ispočetka, samo upamti: odsada nemoj više griješiti!

Nastojim li u duhu zahvalnosti prema Bogu za toliko njegovo milosrđe, izbjegavati grijeh?

 

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 186-190)

Možda vas zanima…

loading...