U ponedjeljak 21. listopada 2019. u Prozorju, u II. Misijskoj kući Družbe Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj, svečano je proslavljena svetkovina sv. Gašpara del Bufalo, utemeljitelja Družbe.
Samoj proslavi Svetkovine prethodila je trodnevna duhovna priprava u I. Misijskoj kući „Sv. Gašpar“ na Mlinovima u Zagrebu. Duhovni program sva tri dana počinjao je u 17 sati molitvom Gospine Krunice uz razmatranja i misli sv. Gašpara te priliku za sv. ispovijed. Slijedilo je Euharistijsko slavlje u 18 sati koje je svaki dan predvodio i pod Misom propovijedao drugi predslavitelj. U petak, 1. dan trodnevnice, sv. Misu je predvodio i propovijedao vlč. Krešimir Čutura, vicerektor bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a pjevanje su animirale Marijine sestre od čudotvorne medaljice. U subotu, 2. dan trodnevnice, sv. Misu je predvodio i propovijedao fra Krunoslav Kocijan, OFM, magistar bogoslova, a pjevanje su animirale sestre Služavke Malog Isusa. U nedjelju, zadnji dan trodnevnice, sv. Misu je predvodio i propovijedao preč. mr. Anđelko Košćak, rektor bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a pjevanje su animirale sestre Klanjateljice Krvi Kristove.
Centralna proslava svetkovine Gašparova u Centru pomirenja i kapeli Krvi Kristove u Prozorju započela je molitveno-meditativnim programom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u 17 sati, a svečana sv. Misa uslijedila je u 18 sati. U svečanoj procesiji u pratnji osmorice svećenika u crkvu je, noseći u rukama relikviju sv. Gašpara, ušao predslavitelj misnog slavlja p. dr. Dalibor Renić, SI, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. U ime Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove pozdravio ga je provincijalni delegat p. Ilija Grgić, CPPS, kako u svoje i u ime Družbe Misionara, tako i u ime nazočnog mnoštva vjernika koje se tom prilikom okupilo u Prozorju kako bi proslavilo sv. Gašpara, najvećeg Apostola Predragocjene Krvi, kako ga je nazvao sv. papa Ivan XXIII.
Nekoliko slika (klikni za više):
Nadahnutu propovijed p. Dalibor je započeo razmatranjem zaziva iz Litanija Krvi Kristove: Krvi Kristova cijeno našega spasenja, spasi nas! Zapitao se što znači spasenje, odakle ono dolazi, kako ga postići? „Naša vjera kaže da se spasenje postiže milošću. Što sad to znači? I „milost“ je riječ koju ponavljamo svaki dan, ali je malo razumijemo. Počinjemo Misu s ‘Milost Gospodina našega Isusa Krista…’ Mnogi se sigurno sjećamo definicije sakramenta još od prve Pričesti: ‘Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti.’ Zato ćemo odmah reći da je milost snaga Božja koja u nama djeluje. Jasno, u nama djeluje da nas promijeni na dobro, napose da u nama poboljša slabu povezanost s Bogom. Milost je, dakle, sve ono najbolje što Bog konkretno čini u svakom od nas, za naše spasenje.“
Milost se ne može kupiti, ona je dar, neizmjeran dar koji možemo prihvatiti, s njim surađivati i njegovati ga. No taj dar nije jeftin. Pater Dalibor je nastavio: „Pobožnost koja nas podsjeća da milost nije jeftina, da spasenje nije bilo jeftino, jest pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Milost nije jeftina jer ni za Boga nije bila jeftina: Božji Sin je za naše spasenje podnio muku: prolio Krv, znoj i suze.“ Zatim se osvrnuo na svoj „susret“ sa sv. Gašparom, o čijem životu nije znao pojedinosti te rekao: „Mislio sam da je bio tihi pobožni svećenik koji je nježno propovijedao i mudro ispovijedao. Kad sam malo bolje upoznao njegov životni put, otkrio sam da je to bio borac prve klase; pravi misionar, iako nije napustio rodnu Italiju; da je bučio, pravio dar-mar, sprijateljio se s razbojnicima i zamjerio klericima. A najprije je kao mladi svećenik bio četiri godine u zatvoru jer nije htio potpisati odanost caru Napoleonu na štetu vjernosti Papi. Nakon toga ga je Papa poslao da propovijeda u gradovima u koje se drugi svećenici nisu usudili otići. … Bio je sjajan propovjednik: propovijedi su mu bile kao „duhovni potres“, ali ti ljudi sigurno nisu padali na riječi: imao je očito nešto jako u sebi. U kritici Gašpar nije štedio ni crkvene vlasti…“ Zanimljivo je bilo čuti da je sv. Gašpar najviše problema imao upravo radi pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj što je p. Dalibor osvijetlio: „Vjerovali ili ne, jedna od stvari koje su Gašparu tadašnji teolozi i svećenici najviše zamjerali bila je pobožnost Krvi Kristovoj. Zašto? Pa krv nas plaši i gadi nam se. Nekima pozli kad ju vide. Bojimo je se dotaknuti ju zbog bolesti. Krv je u Starom Zavjetu nečista. Zašto biti pobožni nečemu što ne želimo ni pogledati?“ No, sv. Gašpar se nije bojao, nije uzmicao pred težinom prilika u kojima se u tom trenutku nalazila njegova zemlja, a osobito ljudi. „Sveti Gašpar je kao svećenik mnogo vremena provodio s teškim grešnicima od kojih bi svatko pristojan pobjegao. Znao je da ljudski život nije kamilica … Život je nered, život zna biti prljav. Ne kaže papa Franjo bez veze da je crkva ratna bolnica, pod šatorima i u blatu, i da treba velike zalihe Kristove Krvi i svetačke krvi za tolike kojima je potrebna transfuzija da im duša opet oživi.“ Na primjeru života sv. Gašpara možemo itekako učiti i dati se inspirirati za svoj život. Tako je i svoju propovijed p. Dalibor zaključio uputom za konkretnu primjenu u vjerničkom životu: „… važno je, također, da istu spoznaju primijenimo na druge ljude, da razumijemo kad je njihov život nered i da im znamo pristupiti s Kristovom porukom pomirenja i obraćenja. Da im znamo reći da je Krv Kristova cijena našega spasenja i da će taj lijek naći u ratnoj bolnici koja je Crkva.“
Nakon molitve vjernika uslijedila je obnova obećanja kao zalog vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove koju su četvorica članova Hrvatske delegature izrekli klečeći pred oltarom: „Odgovarajući Gospodinu Bogu na Njegov poziv da nasljedujem Krista ovim posebnim pozivom, u nazočnosti moje subraće, vjerujući u Gospodina koji je uvijek vjeran, i moleći moćni zagovor Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, svetoga Gašpara, našeg utemeljitelja i svetoga Franje Ksaverskog, našeg zaštitnika, ja Ilija Grgić / Marijan Zubak / Stjepan Ivan Horvat / Davor Lukačević, potpuno slobodne volje obnavljam svoje obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove, a u skladu s Konstitucijama i Statutima, stavljajući sebe potpuno u službu Bogu sve do konca svoga života.“ Nastavljeno je slavljenje sv. Mise koje je svoj vrhunac imalo u Pričesti pod obje Prilike.
Pred kraj sv. Mise u ime Družbe Misionara Krvi Kristove izrečena je zahvala predslavitelju slavlja p. Daliboru, subraći Misionarima kao i ostalim nazočnim svećenicima, poglavito onima koji su ispovijedali cijelo vrijeme sv. Mise. Zahvala je izrečena i nazočnim redovnicama, osobito Klanjateljicama Krvi Kristove koje su na našim prostorima „starije sestre“ Misionara Krvi Kristove i svojim molitvama zaslužne što je i muški red iste karizme Krvi Kristove prisutan na ovim prostorima. Zahvala je išla i brojnim hodočasnicima i revnom članstvu Zajednice Krvi Kristove koji su u velikom broju prispjeli s raznih strana Lijepe naše, a na osobit način grupi iz Dubrovnika koja je poduzela napor puta kako bi nazočila proslavi Gašparova.
Zagovornom molitvom za ozdravljenje od tumora po zagovoru sv. Gašpara koja se moli i svakog 21. u mjesecu u sklopu pobožnosti sv. Gašparu u Centru pomirenja Krvi Kristove u Prozorju, misno slavlje je privedeno kraju, a p. Dalibor je vjerničkom mnoštvu udijelio završni svečani blagoslov relikvijom sv. Gašpara.
M. V.