Pogledajte gdje su bili naši kandidati ovih dana

 

Na 1. svibanj, mi, kandidati, krenuli smo s našim magistrom p. Marijanom Z. CPPS, putem Banja Luke. Za vrijeme putovanja vrijeme je bilo oblačno, no Gospodin se pobrinuo da nas ipak ovoga puta kiša mimoiđe, tako da smo mogli razgledavati i upoznavati raznovrsnu kulturu tog lijepog grada.

Prvo što smo posjetili bila je katedrala i biskupijski ordinarijat, koji se nalaze u prekrasnom zelenom vrtu s velikim Kristovim kipom, koji nas je dočekao raširenih ruku. Sunce je zasjalo u svome punome sjaju pa smo to odmah iskoristili za par fotografija i šetnju gradom. Obišli smo i dva pravoslavna hrama čije nas je uređenje ostavilo bez teksta. Hramovi obiluju mnogobrojnim ikonama i freskama po zidovima, teškim mramornim stupovima i mnogobrojnim drvenim skulpturama koje su sve rađene ručno. U hramu se nalazio jedan ljubazni gospodin, koji nam je s radošću ukratko objasnio pojedine zanimljivosti.

Nakon dobrog analiziranja grada i dugotrajne šetnje zaputili smo se prema samostanu “Sv. Nazaret” kod naših dragih sestara Klanjateljica Krvi Kristove, kod kojih smo, nakon vrlo lijepog druženja, i prenoćili. Sestre su bile oduševljene kada smo stigli. Osjetila se upravo ona prava bratsko-sestrinska ljubav. No dvije sestre su nas posebno oduševile, ne samo zbog toga što su najstarije u samostanu, već zbog njihove skromnosti te po tome što se ne odvajaju jedna od druge.

Premda su i same dosta nemoćne, uporno se još uvijek brinu jedna za drugu. Iako jedna ima 92 a druga 90 godina, osjeti se u njima onaj isti žar za Bogom kao da su tek došle u samostan. Odale su nam i malu tajnu njihove velike ljubavi prema Gospodinu, a to je mnogo molitve i ustrajnosti. Dok je sve ostalo Gospodnja milost koju nam on neprestano u izobilju daruje, samo ga trebamo zamoliti.

Slijedećega dana zaputili smo se u daljnje razgledavanje toga kulturno bogatoga grada.

Posjetili smo braću franjevce na Petričevcu, gdje je 2003. god. bio sv. Ivan Pavao II. u posjeti te predslavio sv. misno slavlje. Inače, franjevci također grade novu i obnovljenu crkvu, jer je prijašnja za vrijeme rata dosta stradala.

Nakon franjevaca obišli smo i našu dragu braću Trapiste u samostanu “Marijina Zvijezda”. Ondje nas je dočekao br. Franjo, koji nam je to velebno zdanje pokazao uzduž i poprijeko. Povijest toga samostana seže još od 19. st. pa sve do danas. Prva žarulja koja je zasjala u Banja Luci bila je upravo kod naše braće trapista, koji su proizvodili i struju u hidroelektrani na rijeci Vrbas.

Recept za sir trapist ipak nismo dobili, ali je iznimno ukusan i svakako ga preporučujemo. Proizvodnja sira se kompletno odvija ručno po tajnim receptima i od domaćeg kravljeg mlijeka. :-))

Na povratku kući navratili smo i do naše prve Misijske kuće na ovim prostorima – u Novoj Topoli, nedaleko od Banja Luke, gdje nas je u obnovljenome samostanu i crkvi dočekala jedna naša Klanjateljica. Crkva i samostan bili su potpuno uništeni, no znamo da je Gospodnja kuća sveta i neuništiva, tako da je naš Gospodin preko naših marljivih sestara i raznih donacija sve obnovio i lijepo uredio. No ratne posljedice nisu toliko zla nanijele građevnim objektima koliko ljudskome srcu. Mnogi su prognani a jako ih se malo vratilo, tako da nema mnogo vjernika koji bi punili te Gospodnje kuće – što je vrlo žalosno.

No, s molitvom na usnama i nadom u srcu vjerujemo u nova i sretnija vremena. Najvažnije je od svega da su ljudi u Banja Luci topla i otvorena srca, što Kristu mnogo “olakšava” kako bi ušao u njihova srca i svaku ranu i bol izliječio i ublažio.

Svima se od srca zahvaljujemo na ljubaznosti i gostoprimstvu – u što nismo ni sumnjali!

Naš Gospodin se uvijek pobrine za to da njegovim Misionarima Krvi Kristove nikad ništa ne nedostaje.

Još jedanput, hvala vam svima od srca i neka vas sve u životu prati obilje Božjega blagoslova.

Napisao: kandidat Ivan R.

Možda vas zanima…

loading...