Ostavih sve radi Isusa…

(Način razmatranja (metodu) možete pronaći u knjizi Živa riječ)

XXIII. NEDJELJA KROZ GODINU

Evanđelje: Lk 14, 25-33

 

Za Isusom ide silno mnoštvo. Većinu čine ljudi koji žele postati njegovi učenici. Svatko od njih je imao svoju predodžbu o uvjetima „upisa“ u školu Učitelja iz Nazareta. Kako ove ljude ne bi zavaravao i davao im lažna obećanja, Isus je jasno definirao kriterije njegova nasljedovanja.

Prvi uvjet jest odabir i stavljanje njega i njegovih pravila ispred i iznad ljubavi prema svojim najbližima.

Kristove riječi o mržnji prema članovima obitelji i samome sebi mogu šokirati. No, treba uzeti u obzir karakteristike jezika kojim se Isus služi. Radi se tu, na primjer, o korištenju oštrih kontrasta da bi se osobito istakla određena istina. Taj jezik nije podnosio nijanse: ako nešto nije bilo bijelo, onda je moralo biti crno (prijelazi/tonovi boja uopće nisu dolazili u obzir). U tome smislu Spasitelj jasno govori da onaj tko želi biti njegov učenik mora u konfliktnim situacijama staviti njega i njegovu volju ispred želja članova svoje najbliže obitelji.

Površno promatrano, može izgledati kao da se govori o mržnji, ali se uopće ne radi o tome. Dobro je u ovdje podsjetiti na priču o sv. Franji Asiškom. Franjin je otac htio da njegov sin naslijedi njegov trgovački obrt. No, mladić je vratio ocu sve što je od njega dobio uključujući i odjeću sa sebe te otišao od kuće da ostvari ono što je prepoznao kao volju Božju za se. Za ljude koji su promatrali sa strane, to je moglo izgledati kao mržnja prema ocu; no Franjo se u biti odlučio za veće dobro. Siromah iz Asiza postao je autentičan Kristov nasljedovatelj.

Drugi kriterij po kojem se prepoznaje i postaje Kristov učenik jest odnos prema patnji: Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. Kao što Isus primjećuje: svatko nosi „svoj križ“. Svaki ima svoj vlastiti „oblik“. Može to biti: bolest, obiteljski problemi, teret obavljanog posla ili učenja, samoća, teret odgovornosti…
Događa se da oni koji se smatraju kršćanima izbjegavaju svoje obiteljske i poslovne dužnosti bježeći u lažnu pobožnost. Poznat je primjer jedne osobe koja je zanemarivala svoju bolesnu majku provodeći sate i sate u molitvi. Odbacivala je „svoj križ“ bježeći u svijet koji je njoj bio privlačniji. Isus nas upozorava da se klonimo svega što bi moglo značiti bijeg od svoga križa. Nema drugog puta za postati njegov učenik doli nasljedovanja Krista u svakodnevnom nošenju tereta svoga križa.

Isus sugerira svojim nasljedovateljima da provjere jesu li stvarno spremni toliko skupo platiti „upis“ u njegovu školu i imaju li ispravnu i čvrstu motivaciju za to.

Pristupimo ovim riječima kao pozivu koji je upućen meni osobno.

 

 

 

 

 

 

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 616-618)


NARUČITE KNJIGU
sa svakodnevnim razmatranjima!!!

Možda vas zanima…

loading...