Nemam vremena! Čeka me kompjuter…

Suvremena audiovizualna civilizacija velika je zapreka za postizanje sabranosti i nutarnje smirenosti. Ona utječe na čovjeka, naročito na mlade, snažnim podražajima. Danas su mediji – filmovi, računalne igre, časopisi za mlade – prepuni opisa fizičkog i psihičkog nasilja, patologije i brutalnih erotskih scena.

“Elektronski mediji u svaki kutak doma ubrizgavaju svoje poruke i oblikuju […] načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja koji su u opoziciji zdravom razumu. Obitelji pucaju pod pritiskom kulture koju nisu u stanju kontrolirati. […] Djeca i mladi slušaju i vide sadržaje koji nisu primjereni njihovoj dobi. Prije nego što nauče voziti bicikl s pomoćnim kotačima, već imaju doticaj sa sadržajima punim seksa i nasilja. Reklame ih uče da su oni najvažnije osobe u svemiru, da nagone ne treba obuzdavati ni prihvaćati patnju i da za svaki oblik patnje postoji lijek, a to je neki proizvod. Usvajaju neku čudnu mješavinu
nezadovoljstva i načina razmišljanja u kategoriji prava; da na sve imaju pravo. “Poruke koje odašilju reklame uče nas stavljati u središte pozornosti svoje osobne potrebe, robovati nagonima i porocima” (M. Pipher).

Ivan Pavao II. u Pismu obiteljima kaže da su neke sastavnice naše civilizacije bolesne. Nedvojbeno je bolesno stalno medijsko emitiranje nasilja, brutalnosti, sile te konstantno osporavanje najvažnijih moralnih, vjerskih i duhovnih vrjednota. Jasno je da nakon duže vremenske izloženosti ovakvome utjecaju medija gubimo moralnu i duhovnu osjetljivost. Više nismo u stanju zamijetiti što se događa u našim srcima, što nam govore bližnji i što nam sâm Bog želi reći.

Šutnja je nešto vrlo dragocjeno jer nam pruža mogućnost da vidimo sebe onakvima kakvi stvarno jesmo. Na vidjelo izlazi naš nutarnji nemir, nezadovoljstvo, izgubljenost, osjećaj krivnje, povrijeđenosti ili ljutnje, srdžbe, kompleks manje vrijednosti, bolesne ambicije. Ti i takvi osjećaji spopadaju nas kada ulazimo u veću nutarnju sabranost i vanjsku tišinu.”Suočavamo se s mnoštvom pitanja koji se odnose na vjerodostojnost naše egzistencije, istinitost našeg angažmana te autentičnost našeg svakodnevnog života” (T.Merton).

Ponekad se u tišini objavi sve ono što uspijevamo zatomiti kroz buku, snažne dojmove, nastojanja oko uspjeha, potrošački ili površan stil života. Često se jadamo na prezaposlenost, premorenost, kao i na nedostatak vremena. Samo što je to naše jadanje pomalo neiskreno. Govoreći otvoreno, ponekad nam prilično odgovara to što smo prezaposleni. S jedne strane tužimo se na premorenost, a s druge strane, kada imamo malo više slobodnog vremena, ne znamo kako ga iskoristiti. Dobro iskoristiti slobodno vrijeme koje nam naglo padne s neba ponekad je zaista velik problem.

Prilično se često ne znamo odmarati, razmišljati o sebi, normalno razgovarati s drugima, moliti, šutjeti. Bježimo od vlastitog života, od dubljih odnosa s ljudima i Bogom u gledanje televizije, jeftino štivo, potrošnju. Brzo nas umara iskren razgovor s bližnjim i ozbiljnije razmišljanje o svome životu. Za mnoge od nas prezaposlenost je samo dobar izgovor da ne razmišljamo o sebi i slučajno ne saznamo što bi trebalo promijeniti u životu, a što bi bilo dobro kako za nas same, tako i za one koje volimo.

Sv. Faustina Kowalska sa svom jednostavnošću piše u svom Dnevniku: “Bog se ne priopćuje brbljavoj duši koja kao trut u košnici samo zuji, ali ne proizvodi med. Tu nema govora o dubljem duhovnom životu, o slatkom miru i tišini”.

Prihvaćanje vanjske šutnje i ulazak u nutarnju sabranost traži od nas svjesno odustajanje od onoga “dobrog izgovora” (alibija) i bježanja u svijet iluzija. Blagodat tišine je otkrivanje istine o sebi, o bližnjima i o Bogu. Tišina je također izvrsna
prilika za traženje Boga i Njegova milosrđa. Bog nam se priopćuje u tišini.

Ustima proroka Hošee kaže: “Stoga ću je [zaručnicu], evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu” (Hoš 2, 16).

Da bi naša meditacija bila plodonosna, potrebna je beskompromisna odluka prihvaćanja vanjske šutnje i ulaska u nutarnju sabranost.

 

(preuzeto iz: DRUŽBA MISIONARA KRVI KRISTOVE, Živi kalež, 10 (2010.) 145, str. 3-4)

Možda vas zanima…

loading...