Milost svjedočenja u Slavonskom Brodu

Dana 25. travnja 2015., povodom Nedjelje dobrog Pastira i tjedna duhovnih zvanja, mi, Misionari Krvi Kristove, i naše Klanjateljice Krvi Kristove zaputili smo se putem ravne nam Slavonije, u predivan gradić po imenu Slavonski Brod.

Čim smo krenuli iz Zagreba na našim licima moglo se vidjeti pozitivno uzbuđenje. Razlozi tomu uzbuđenju bila su naša osobna svjedočanstva Božjega poziva koje smo željeli podijeliti s našima dragim slavoncima. Za vrijeme puta molili smo Duha Svetoga da nas blagoslovi i da sve što budemo govorili i činili bude na veću slavu Božju. Spontane molitve zahvale uputili smo Gospodinu za sve što čini u našim životima i za druge osobe, koje će biti spremne Gospodinu reći DA, kada ih pozove.

Stigli smo u večernjim satima u župnu crkvu Sv. Nikole Tavelića gdje su nas župnik, vlč. Mato M., i nekoliko župljana dočekali neizmjernom toplinom i srdačnošću. Nakon večere i druženja pošli smo u brodske obitelji na počinak, jednako toplo dočekani.

Sljedećega jutra, nakon doručka sa župnikom (velikodušan je to i jednostavan čovjek, a s lica nije skidao osmjeh i zadovoljstvo što smo s njim.), zaputili smo se na dopodnevne svete mise u župama Sv. Nikole Tavelića i Sv. Josipa Radnika, gdje su započela naša svjedočanstva. O tajnama i ljepotama Kristova poziva s velikom radošću svjedočili su naš bogoslov Danijel Č., naši kandidati Mario Š. i Ivan R., te naše Klanjateljice s. Danijela A., s. Sunčica K. i postulantica s. Kristina V.

Župljani su zadivljenom pozornošću slušali naše različite životne putove i na koje se sve načine Bog polako uključivao u naše živote i mijenjao ih. Najzanimljivije od svega su upravo te naše različitosti u svjedočanstvima i da Bogu nije važna naša prošlost, nego može li od sada računati na nas. Naš Gospodin je divan i iz velike ljubavi prema čovjeku čini čudesa kroz nas, obične ljude. Sam Bog djeluje kroz čovjeka da bi mu pomogao, a prava i istinska ljubav među ljudima najviše raduje Gospodina. Važno je samo pozvati ga u svoj život i reći: „Gospodine, predajem Ti cijeli svoj život, od sada ti sve vodi i proslavi se u meni“! I ne brinite, Bog će vas čuti jer on jedva čeka da izlije obilje svoga blagoslova i milosti na nas!

Na sva tri misna slavlja, u obje župe, propovijedao je p. Marijan Z., CPPS (brođanin rodom), koji je na vrlo slikovit način opisao svoja sjećanja iz djetinjstva, koja su mu ostala duboko urezana u pamćenje. Kako su ondašnji pastiri prolazili kroz mjesto i kako su njihove ovce vjerno slijedile svoga pastira. Na jedan lijep način to je povezao s Kristom, koji nam kaže: „Ja sam vaš pastir dobri“. Tako i mi, baš kao i u ovome njegovu primjeru iz djetinjstva, trebamo slijediti našega Pastira, koji nije samo nekakav običan pastir već onaj nježni i dobri Pastir – naš Gospodin Isus Krist. Naglasio kako je najvažnije prepustiti se Isusu, u njegove ruke, neka nas on, kao dobri pastir, vodi. Budemo li ga slijedili, ne možemo nikada zalutati. Naša srca moraju postati nježna i nevina, poput ovaca koje su vjerno slijedile svoga pastira, a činile su to jer su mu vjerovale i osjećale sigurnost uz njega.

Nakon svjedočanstava koje je Duh Sveti vodio – u kojima smo se trudili da barem nešto podijelimo iz naših različitih životnih iskustava, kako nam je Bog naše živote na nevjerojatan način korjenito izmijenio te kako nam je podijelio svoj najljepši dar, a to je da ga slijedimo – zaputili smo se kod dviju obitelji na izvrsni domaći ručak te na kolače i ugodno druženje. Moramo naglasiti kako su ove obitelji toga dana živjele Kristovo Evanđelje u pravom smislu. Bili su naši obični poslužitelji, kao što je Krist to bio i tražio od nas da to isto budemo jedni drugima, ako želimo baštiniti njegovo Kraljevstvo. Za uzvrat, mi smo odgovarali na njihova pitanja i pokušali im još više približiti Božju riječ.

Predvečerje smo proveli u razgledavanju crkvene i kulturne baštine Slavonskoga Broda, a dan smo završili u mjesnom domu Josipa Rimca, gdje smo dočekani velikim pljeskom župljana. Inače, Josip Rimac bio je jedan veliki Kristov svećenik, koji ima svoju ulicu u gradu i predivan spomenik ispred crkve Sv. Nikole Tavelića.

Nakon večere, svjedočanstava i razgovora sa župljanima, radosnih lica zaputili smo se natrag putem Zagreba, no bili smo malo žalosni zbog rastanka. Vrijeme je brzo proletjelo, a činilo se kao da se međusobno poznajemo godinama.

Još jedanput se od srca želimo zahvaliti vlč. Mati na dobrodošlici, svim župljanima na ljubaznosti i gostoprimstvu! Obećali su moliti za nas, a oni su već u našim molitvama. Molimo jedni za druge, jer tako omekšavamo naša srca i primamo čistu ljubav Božju, koju onda možemo prenositi svima, žednima ljubavi. Tako će i radost onih u potrebi, ispuniti smisao našega života.

No, svi se zajedno najviše zahvaljujemo dragome Bogu, koji je ponovno izlio obilje svoga blagoslova na sve nas i omogućio nam ovo predivno iskustvo žive vjere.

 

Lijep pozdrav svima i Božji blagoslov!

Možda vas zanima…

loading...