Krštenje…

(Način razmatranja (metodu) možete pronači u knjizi Živa riječ)

Krštenje Gospodinovo

Evanđelje* Lk 3,15-16.21-22

 

Riječ „krštenje” znači „uranjanje” (grč. baptizo). Krštenje uranjanjem u vodu, u ono vrijeme često se prakticiralo. Primjerice, Židovi kada bi prihvaćali pogane među svoje, uranjali bi ih u vodu.

Ivan je ljude koji su mu dolazili pozivao na krštenje u znak obraćenja i kao čin pristanka živjeti život u pravednosti prema Bogu i ljudima. Oni koji su dolazili na Jordan i slušali Ivanovo učenje, kao vidljivi znak odluke da žele prekinuti sa zlom i grijehom te započeti novi život – ulazili bi u rijeku s molitvom na usnama i molili Boga za oproštenje grijehe.

Isus je također došao na Jordan i pristupio obredu Ivanova krštenja. Kada ga je Ivan uveo u vodu, Isus nije priznao grijehe (jer ih nije imao), nego je Bog dao znak da je on očekivani Mesija. Krist, Mesija, nakon svog Uskrsnuća, Apostolima je naložio da se poveća broj učenika i da krste u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Od prvih naraštaja kršćana priznajemo da po kršenju dobivamo otpuštenje grijeha i bivamo povezani s Bogom: postajemo djeca Božja, Kristovi prijatelji, i primamo prve darove Duha Svetoga. Krštenje, snagom Krvi Kristove, čisti čovjeka od svih njegovih grijeha i istovremeno biva čin volje nasljedovati Krista i biti njegov učenik.

Većina kršćana danas prima krštenje još kao malo dijete – pod uvjetom da će im roditelji i kumovi prenijeti vjeru, uvesti ih u svijet vjere i naučiti da budu dobri Kristovi učenici. To je velika odgovornost onih koji uvode djecu u svijet vjere.

Hvala ti, Gospodine, za sakrament svetoga krštenja. Molim te, pomozi mi cijeniti moj kršćanski identitet, slušati tvoj glas i uvijek, između mnoštva različitih putova, odabrati tvoj put.

 

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 33-34)

Možda vas zanima…

loading...