KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE i sv. Marija De Mattias

Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb (ranije Provincije Zagreb) članice su internacionalne Družbe Klanjateljica Krvi Kristove (Adoratrices Sanguinis Christi), čija je službena kratica ASC.

UTEMELJITELJICA DRUŽBE KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE “Marija De Mattias je gorljiva mističarka i zanosna žena akcije”, rekao je papa Ivan Pavao II. prigodom njezine kanonizacije. Ona je u svom vremenu, na području odgoja i evangelizacije, otvorila nove putove nazočnosti žene u Crkvi i ponudila originalne modele služenja Evanđelju.

Rođena je 4. veljače 1805. u Vallecorsi (Italija) u imućnoj i uglednoj obitelji. Duboko vjernička i zdrava obiteljska klima doprinijela je da se već u djetinjstvu i mladosti razlikovala od svojih vršnjakinja, u njoj je probudila težnju za visokim idealima i nije joj dopuštala mirenje s postojećim stanjem ni u društvu, ni u Crkvi. Bilo je to teško razdoblje Napoleonovog vladanja, obilježeno prolijevanjem krvi, što će kasnije obilježiti njezin život i duhovnost. Osim toga, to je post-feudalno vrijeme u kojemu se događaju promjene vrtoglavom brzinom: jača prosvjetiteljstvo, liberalizam, zapostavljanje Crkve i njezinih aktivnosti” Ukratko, na svim područjima raste potreba modernizacije društva, općeg napretka. Jedan od ključnih čimbenika u tom procesu bilo je obrazovanje, koje je država nastojala omogućiti svakom. No, zbog nedostatka učitelja i financijskih sredstava, kao i tradicionalne svijesti, žene su pritom bile zapostavljene i isključene. Potaknute takvim prilikama u društvu, mnoge pobožne učiteljice posvećuju se poučavanju seoskih djevojčica. Nastoje im prije svega prenijeti temelje vjerskog i moralnog odgoja jer na njima, kao budućim suprugama i majkama, leži odgoj budućih naraštaja.

Sa 17 godina, za vrijeme pučkih misija u Vallecorsi, Marija De Mattias susreće Gašpara del Bufalo, Misionara Krvi Kristove. Taj susret mijenja njezin život, otvara mnoga pitanja, nove spoznaje i želju za prepoznavanjem vlastitog poziva. Nakon dugih razmišljanja, savjetovanja i molitve, u dobi od 29 godina ostavlja obitelj i Vallecorsu, te odlazi u Acuto, mjesto u pokrajini Lazio (Papinska država), gdje 4. ožujka 1834. otvara školu i s djevojkom Marijom Tullio započinje život zajednice Klanjateljica. Tako je spomenuti datum zapravo dan utemeljenja Družbe Klanjateljica Krvi Kristove.

Započinje rad sa siromašnim djevojčicama, kasnije i ženama. Već u prvim danima pridružuju joj se mnoge djevojke želeći nasljedovati Krista slijedeći njezin primjer. Uskoro životni prostor u Acutu postaje premalen, a pozivi svećenika i općinskih vlasti za otvaranjem škola i u drugim mjestima sve su češći.

Marija je za svoga života otvorila 68 zajednica u Italiji te proširila Družbu u Englesku i Švicarsku. O komunikaciji sa sestrama, biskupima, svećenicima, duhovnikom i ostalima svjedoči preko 2000 pisama, koja su neiscrpno blago i izvor nadahnuća današnjim Klanjateljicama.

Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 1. listopada 1950., a papa Ivan Pavao II. svetom 18. svibnja 2003.

POVIJEST HRVATSKE REGIJE ZAGREB ” POČECI U BANJA LUCI

Otprilike u isto vrijeme u kneževini Baden, za vrijeme Bismarcka, događaju se ista snažna liberalna previranja i odbacivanje tradicionalnog vjerskog života. Kao odgovor na takvo stanje javlja se novi val vjerskog života, nastaju nove redovničke zajednice, među kojima također i Klanjateljice Krvi Kristove, koje su shvatile da se obnova društva ponajprije ostvaruje kroz obrazovanje. Stoga su svoje odgojno djelovanje širile radom u školi, a podupirale ga ustrajnom molitvom. Božanska Providnost poslužila se dvojicom svećenika kako bi ostvarila svoj plan ujedinjenja ovih dviju zajednica iste duhovnosti i područja djelovanja: zajednice iz Rima i zajednice iz pokrajine Baden, koje se dogodilo 13. kolovoza 1847. pod vodstvom Marije De Mattias.

Za Klanjateljice njemačke grane nastalo je teško razdoblje progona; selile su iz Njemačke u Švicarsku i u Francusku pa u Austriju dok im Providnost nije pokazala novi put prema Bosni. Prve 3 Klanjateljice Krvi Kristove s 13 pripravnica, predvođene sestrom Herminom Gantert, dolaze iz Feldkircha (Austrija) 7. listopada 1879. u Banja Luku na poziv trapista o. Franza Pfannera. Smjestile su se u preuređeni turski čardak kojega je o. Pfanner nazvao “Sv. Josip u Nazaretu”. Kasnije je ostao samo naziv samostan “Nazaret”. Sestre odmah po dolasku otvaraju sirotište, zatim osnovnu (pučku) školu do 4. razreda, kasnije i građansku školu (daljnja 4 razreda), konvikt za djevojčice i internat za djevojke koje su htjele stupiti u samostan. U početku je većina zvanja bila iz Njemačke i Austrije, a kasnije pristupaju i djevojke iz domaćih obitelji. Prvotni apostolat sestara bio je odgojno-obrazovni rad koji je u razdoblju ratnih i poratnih okolnosti 1941.-1947. nasilno prekinut, a na tlu Bosne i Hercegovine gotova sva imovina oduzeta. Sestre su bile prisiljene na druge oblike apostolata, a u okolnostima ograničenog djelovanja Crkve u komunističkom društvu radile su uglavnom u župnom pastoralu i kućanstvu. Bez obzira na teške okolnosti, broj članica je rastao. Samim time su otvarane i nove apostolske zajednice u Hrvatskoj, Australiji, Njemačkoj te Bosni i Hercegovini. Sjedište provincije iz Banja Luke preneseno je u Bosanski Aleksandrovac, a 1961. godine u Zagreb.

Razgranatu apostolsku djelatnost ponovno prekida rat 1991.-1995. No, protjerane iz nekih mjesta, sestre odlaze u druga, tamo gdje je zov krvi bio snažniji (Vukovar, Glamoč, Hrvatska Kostajnica, Vidovice, Okučani, Đulovac…), a samostan za starije sestre grade u Ivancu (Hrvatsko Zagorje).

Odgovarajući na Kristov poziv da s njim sudjeluju u otkupiteljskom poslanju, sestre danas između ostaloga vode Centar za odvikavanje od ovisnosti “Marjanovac” (Bosanski Aleksandrovac, BiH), skrbe za starije i nemoćne osobe u Domu “Dragi bližnji” (Okučani, Hrvatska), vode Centar za susrete mladih “Sanguis Christi” (Olib, Hrvatska). Glavna područja djelovanja danas su: odgojno-obrazovni rad u osnovnim i srednjim školama, u dječjim vrtićima i na fakultetima, rad u bolnicama, ambulantama i domovima za starije i nemoćne osobe, karitativno-socijalni projekti, različiti oblici pastoralnog djelovanja, promicanje duhovnosti Krvi Kristove među mladima i odraslim vjernicima laicima, rad s laičkim Zajednicama Krvi Kristove i Suradnicima Klanjateljica Krvi Kristove, zalaganje na ekumenskom području, rad s Romima, pomaganje osoba s poteškoćama u razvoju, promicanje liturgijske glazbe (župni i dječji zborovi) i animiranje liturgijskih slavlja.

Konstitucije, koje su program života Klanjateljica, ističu: “Po našim različitim službama naviještanja Evanđelja i promicanja ljudskoga društva, po našoj molitvi i nošenju križa Kristova, po svakidašnjem sudjelovanju u izgradnji tijela Kristova, pomažemo da svako stvorenje napreduje prema onom lijepom poretku stvari što ga je Sin Božji došao utemeljiti svojom krvlju.”

Klanjateljice Krvi Kristove u molitvi i klanjanju do nogu Raspetoga crpe snagu i nadahnuće kako bi u svom osobnom životu i u životu svoje apostolske zajednice mogle dijeliti plodove otkupljenja, “gledajući Mariju, Božju Majku i ženu Novoga saveza, kao uzor žene koja je prihvatila i dopustila Riječi da se u njoj utjelovi” (Odredbe Vrhovnog sabora 2011.). Klanjateljice svojom posvetom i apostolskim djelovanjem svjedoče ljubav prema Bogu i “dragom bližnjemu”. Vrijednosti su im: Euharistija, molitva, sestrinsko zajedništvo, poslanje u opredjeljenju za dragog bližnjega u njegovim raznim potrebama (siromahe vremena i mjesta u kojemu žive). Birajući život, osobito u prilikama njegove ugroženosti, osobno i kao zajednica, uvijek su u službi Božjega Kraljevstva.

Možda vas zanima…

loading...