Ja, grešnik, pozvan na svetost

Četvrta korizmena nedjelja

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Lk 15, 1-3.11-32

Netko je jednom rekao da je Isus izgovorio tri velike riječi: najmanji, posljednji i izgubljeni. Najmanji će biti najveći (usp. Lk 9, 48), posljednji će biti prvi (Mt 20, 16), a izgubljeni će biti pronađeni ili kako stoji u našem današnjem Evanđelju: nađe se (mlađi sin).

Samo oni koje je sljepoća potpuno obuzela mogu ne zamijetiti izgubljenost koja se neprestano ponavlja u njihovu životu. Koja je često pogubna. Stariji sin se također izgubio: služi ocu da bi zaslužio njegovu ljubav, a imao ju je bezuvjetno, „besplatno“. Izgubljenost u nama samima, u oluji naših emocija, u neredu naših misli, u nemogućnosti kontrole dubina naše duše, u nesigurnosti naših odnosa. Izgubljeni u svojoj nemoralnosti, grješnosti, zlu ovoga svijeta.

Isus nije došao na svijet da uništi zlo ovoga svijeta, niti da osudi grješnika, već je došao pokazati kako sjesti s grješnikom za stol, s carinikom, s Judom. Kako razgovarati s preljubnicom, kako gledati svakog čovjeka Njegovim očima, pogledom Njegove trpeće ljubavi koja umire da bi ga spasila za vječni život. Pilat pokazuje mnoštvu izmučenog i isprebijanog Isusa i govori: Evo Čovjeka! (Iv 19, 5), zagledajte se u njega. Na drugom mjestu u Bibliji stoji: I gledat će na onoga koga su proboli (Zah 12, 10).

Ako želiš vidjeti kako izgleda ideal čovječanstva i čovječnosti, pogledaj na toga Čovjeka. Ako želiš vidjeti tko su ljudi u onom svom najgorem izdanju, kada uništavaju jedni druge, pogledaj na toga Čovjeka. Ako želiš vidjeti što je grijeh, pogledaj na toga Čovjeka. Ali iznad svega – ako želiš vidjeti tko je Bog, pogledaj na toga Čovjeka. Preko njega nam je Bog progovorio najviše o sebi – Milosrdnom Ocu. On je najsnažniji govor koji je Bog ikada održao svijetu.

„Priroda nas može dovesti do Boga – rekao je francuski pjesnik Paul Claudel – ali ne do Boga koji je razapet.“ Ma, da nam je i živjeti beskonačno dugo, nikada ne bismo došli do toga da Bog toliko ljubi ovaj svijet. Ona dva
poprečna kraka križa su ruke Boga Oca koji grli svijet, snažno grleći svoju djecu dok ona iskaljuju svoj bijes na Sinu Božjem.

Pa i onda dok ti posežeš za onim najgorim što možeš biti – govori Bog – Ja te ne prestajem ljubiti vječnom ljubavlju.

Ljubimo mišlju, riječju i djelima, a to znači svako zlo koje primjećujemo u bližnjem uranjajmo u Božje milosrđe te govorimo o dobru koje je u našoj braći jer: pokazujući dobro, pokazujemo Boga u svakom čovjeku i u svakoj situaciji.

Ljubimo mudro ne zamjenjujući i ne radeći umjesto drugoga, nego pomažući. Svaka zloba, nestrpljivost i zajedljivost prema bližnjima dolazi od zloga duha. Zadaća svakoga od nas je da pomažemo svojoj braći na putu spasenja, svjedočeći o ljubavi i dobroti kako ne bi pomrli u svojim grijesima.

Svaki čovjek je grješan i istovremeno pozvan na svetost. Zbog toga nam Isus daje različite darove kako bismo si međusobno pomagali u borbi s grijehom koji je u svakome od nas i na putu do Neba.

Koje god zlo vidiš ili osjetiš – uroni u Krv Kristovu i njegove presvete rane. Odluka da susretneš drugog čovjeka, da mu se približiš i pogledaš ga u lice – jest odluka za obraćenje, za stvaranje mjesta u svome srcu za drugoga. Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po Srcu svome.

Toliko često dolaziš k mene u liku nekoga komu je potrebna pomoć. Iščupaj me iz moga egocentrizma. Daj da budem čisti rukavac koji povezuje Nebo i zemlje i kroz koji će moći protjecati rijeka Tvoje ljubavi, Tvoja milost prema svakome i onako kako Ti hoćeš bez obzira na to je li on blizu ili daleko od mene, poznajem li ga ili ne.

Isuse, Ti djeluj!

M.P.

Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2018.)

NARUČITE NA:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: cpps.zagreb@post.t-com.hr

Možda vas zanima…

loading...