Isus je evangelizator… i ja sam evangelizator…

(Način razmatranja (metodu) možete pronači u knjizi Živa riječ)

Treća nedjelja kroz godinu C

Pročitati: Lk 1,1-4;4,14-21

 

U ovu nedjelju, III. kroz godinu 2016., za vrijeme sv. Mise, čitamo ovaj odlomak iz Lukina Evanđelja. Njegov je autor liječnik (ups. Kol 4, 14) i pratitelj sv. Pavla. Luka svoje djelo, naslovljeno na kršćanina Teofila kojega ne poznajemo pobliže, upućuje zapravo svim Kristovim priznavaocima koji potječu iz grčke kulture. Njegov je cilj pripremiti članove zajednice Crkve na evangelizacijsko poslanje među narodima. Smatra se da je sv. Luka napisao tzv. Evanđelje evangelizatora. Imajući to na umu, lakše je shvatiti njegov smisao i poruku. Njegov sadržaj danas je posebno važan u kontekstu poziva na novu  evangelizaciju.

Perikopa (odlomak) koja je danas stavljen pred nas na razmatranje sastoji se od dva dijela. Prvi (1, 1-4) je autorski uvod u  kojemu Luka, između ostaloga, navodi komu je djelo namijenjeno. U drugom dijelu (4, 14-21) Autor opisuje početak javnog djelovanja Isusa Krista. Usredotočimo se na ovaj drugi dio.

Sveti Luka govori da Isus svoje „evanđeosko poslanje” započinje dolaskom u rodni kraj. Ističe da dolazi u „snazi Duha”. Autor trećeg Evanđelja često naglašava snagu Duha Svetoga u životu i Isusovu poslanju. Da bi mogao ispuniti svoje poslanja, Krist biva pomazan Duhom Svetim za vrijeme krštenja u Jordanu (usp. Lk 3, 21-22). Potom dopušta da ga ovaj isti Duh vodi kroz svojevrsne „četrdesetodnevne duhovne vježbe” u pustinju, za vrijeme kojih se bori i pobjeđuje kušnje (usp. Lk 4, 1-13). Sve ovo bilo je važan sastavni dio priprave za javnu evanđeosko djelovanje.

Jesam li svjestan svoga pomazanja Duhom Svetim u sakramentima krštenja i potvrde?

Dopuštam li Duhu Svetomu da me vodi i priprema na evanđeosko poslanje, po, primje- rice, dobro obavljenim duhovnim vježbama?

Trudim li se surađivati s Duhom Svetim?

Znakovita je i činjenica da Isus započinje svoje poslanje u rodnom kraju. To je važan pokazatelj. Ne moramo ići daleko da bismo evangelizirali. Svatko ima svoju „Galileju“. To je vlastita obitelj, zajednica, radno mjesto, škola, učionica, susjedstvo, prijateljski krug…

Ne moramo odmah drugima izravno govoriti o Bogu. Važnije od riječi jest svjedočenje Boga vlastitim životom. Nije slučajno da Isus u Lukinom Evanđelju svoju javno djelovanje započinje čitanjem riječi iz Knjige proroka Izaije. To je svojevrsna objava njegova „programa djelovanja”. Mogao bi se sažeti riječima: „za siromahe”.

„Siromasi” shvaćeni u širokom smislu riječi, ne samo kao oni kojima nedostaje materijalnih sredstava, nego siromasi duhom: zarobljeni (tjelesno i duhovno), slijepi (koji nemaju jasan cilj, smisao života, ne vide istine), oni koji su ugnjetavani, koji čekaju na „pomilovanje” (pritisnuti osjećajem krivice)…

Vrijedi se zapitati: tko danas u mojoj obitelji, zajednici, u mojoj blizini… treba Radosnu Vijest?

Kako mu je mogu približiti?

 

 

 

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 63-65)

Možda vas zanima…

loading...