Duhovne oči – tjelesne oči

(Način razmatranja (metodu) možete pronači u knjizi Živa riječ)

USKRS – VAZAM

Evanđelje: Iv 20,1-9

 

Učenici su pali u očaj. Nakon Isusove smrti potpuno su izgubljeni. Sigurno im se po glavama motaju posljednje scene kojima su svjedočili. Obuzela ih je potpuna tama iz koje nisu vidjeli izlaza.

Iznenada u taj mrak ulazi zraka koju u prvi mah ne razumiju, no ubrzo će se sve razjasniti. Riječi Marije Magdalene: Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše... – sigurno su trgnule učenike jer od toga se trenutka sve događa kao u nekoj žurbi. Učenici bez razmišljanja trče prema grobu, kao da ih nešto vuče, kao da ih „Netko” onamo zove, tjera…

Prvi do groba stiže „ljubljeni učenik” koji kao da je ostao bez daha kada je vidio sve onako kako je opisala Marija Magdalena. Međutim, Petar u hipu ulazi u grob, osvrće se i gleda… Vidi platno, ručnik, i… ništa? Evanđelist ne opisuje nikakvu reakciju. Tada ulazi onaj drugi učenik, gleda i – povjerova.

Osobe koje susrećemo u ovom odlomku Evanđelja dobro prikazuju presjek zajednice vjernika u Crkvi. U našim su zajednicama osobe koje vide „Božje stvari” i od njih bježe (poput Marije Magdalene), ima i takvih koji gledaju, čak se oduševljavaju (ljepotom crkvene glazbe, crkvenim redom, mudrim propovijedima), ali ih to ne vodi k vjeri (poput Petra) i konačno ima onih koji gledaju i vjeruju (Ljubljeni učenik).

Ovi posljednji gledaju kruh i vino, ali vide Tijelo i Krv, gledaju u ispovjednika, ali vide Isusa koji driješi od grijeha…

Što ja vidim?

Uspijevam li vidjeti ono što je iza pojavnoga i ući u dubinu?

 

 

(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015., str. 237-239)

Možda vas zanima…

loading...