Pedesetnica – Duhovi
Evanđeoski odlomak za razmatranje: Iv 17, 19-23
Sveta Misa danas uprisutnjuje silazak Duha nad prvu Crkvu, sastavljenu od različitih naroda. Duh čini Crkvu živom zajednicom vjernika iz mnoštva naroda svijeta. Svi ih čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja. (Dj 2, 1-11) U ovom odlomku prikazan je događaj silaska Duha podsjećajući namjerno na Post 11, 1-9 gdje su upravo jezici ljude razdvojili. U današnjem događaju ljudi različitih jezika razumiju Petra i ostale obdarenike dok razglašavaju veličanstvena djela Božja.
Siđe po jedan na svakoga od njih – znači da je svakome osobno bio darovan Duh Sveti: Dvanaestorici, Isusovoj Majci, ženama iz Galileje i Jeruzalema i ostalima koji su bili zajedno s njima sabrani. Posljedica ovog silaska jest da su obdarenici počeli govoriti o veličanstvenim Božjim djelima tako da su ih razumjeli ljudi različitih jezika. Luka donosi popis od 15 naroda među kojima su živjeli Židovi onog vremena u samoj Judeji i u iseljeništvu.
Luka ovdje želi reći da su ih svi ljudi razumjeli. Govorili su tako o Božjim divotama da su ljudi različitih kultura razumjeli što Bog nudi u Kristu sveopćem Spasitelju. Duh Sveti omogućio je da obični Galilejci svima razumljivo naviještaju Božju poruku. Duh je u srcima slušatelja pripravljao plodno tlo za posijanu Riječ Božju. To čini i danas u Crkvi
i po Crkvi.
Psalam 104 je himan hvale Bogu Stvoritelju prirode i ljudi. Dio iz naše današnje liturgije govori o dahu Božjem u živim bićima: Bog uzdržava ljude, biljke i životinje na životu tako što im daje svoj dah. Ruah u hebrejskom znači dah, vjetar i Duh. Duh proslavljenog Krista u Crkvi je trajni dah Božji koji je oživljava i obnavlja.
Različiti dari – isti Duh; različite službe – isti Gospodin. (1 Kor 12, 3-7. 12-13) Povod za Pavlovo učenje o darovima Duha
među krštenicima jest liturgija kršćanske zajednice na kojoj Crkva slavi spomenčin Kristove smrti i gozbu Novog Saveza. U liturgiji i u svagdanjem životu zajednice karizme se trebaju upotrebljavati na korist i izgradnju svih: Budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve! (1 Kor 14, 12)
U današnjem odlomku Pavao slično naglašava: Svakome se daje očitovanje Duha na korist. Svi su kršteni u jedno tijelo u smislu da sačinjavaju jednu zajednicu onih koji zbog povezanosti s Kristom u Duhu postaju na nov način priključeni jedni drugima. Ova povezanost vrijedi za sve: … bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. Podjela na Grke, koji su sebe smatrali naprednima, i Židove, koji su sebe kao narod objave smatrali povlaštenima pred Bogom, izgledala je do silaska Duha nepremostiva. Još je dublja bila podjela na robove i slobodne u ondašnjoj robovlasničkoj državi. U Crkvi jednoj, a različitoj, ta je podjela izbrisana. Tako bi trebale i danas sve razlike biti prihvaćene u Duhu koji nas
oživljava i ujedinjuje u Kristu.
Da bi mogli nastavljati poslanje Učitelja kroz povijest, učenici dobivaju Duha Svetoga koji je Životvorac. Uloga je Duha prema četvrtom Evanđelju da uvodi učenike u svu istinu te im doziva u pamet sve što je Isus činio i govorio. Ako im je potrebna pomoć Duha da razumiju istinu koja je Isus, još im je potrebnija da tako shvaćenu istinu navješćuju svim
narodima i žive zajedno s onima koji se odazivaju na vjeru u skladu s istinom koja je Isus.
Isus dahne u njih i nanovo ih stvara po Duhu. Osposobljava ih za njihovo poslanje. Darivanjem Duha, Isus prenosi na apostole i svoju sudačku službu. U Ivanovu evanđelju on često ističe da je došao na sud svijetu (usp. 3, 19), da Sin Čovječji ima vlast suditi (usp. 5, 27). Njegov se sud sastoji u tome da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe (Iv 9, 39). Pri završetku mesijanskog djelovanja, kad je pristao na nasilnu smrt kao potvrdu svega što je do tada činio i govorio, istaknuo je da upravo po njegovoj smrti dolazi sud ovomu svijetu, da knez ovoga svijeta biva izbačen van, a da će On kao Uzdignuti na križ sve ljude privlačiti k sebi (usp. Iv 12, 31-32). Kao što se Isusov sud sastoji prvenstveno u spašavanju ljudi, tako će se i sudačka vlast njegovih učenika sastojati u spašavanju ljudi. Misionarsko djelovanje izazivat će reakcije pristajanja i protivljenja pa će učenici i prije i poslije pripuštanja krštenju moći odlučivati tko ispunjava uvjete za priključenje Kristu i Crkvi.
Četvrto Evanđelje ne spominje vidljivi rastanak Uskrslog od svojih učenika, kako to čine Matej, Marko i Luka. Tu Uskrsli već na sam Uskrs daje učenicima Duha te po njemu ostaje stalno prisutan među svojima. Ova prisutnost vezana je uz zajednicu i preko nje se prenosi na pojedince. Duh uskrsloga Krista neprestano silazi na zajednicu krštenih u liturgiji i sakramentima te nas osposobljava da nastavljamo Kristovo poslanje kroz povijest. Što svjesnije i aktivnije sudjelujemo
u bogoslužju, više se otvaramo djelovanju Duha Životvorca.
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr