Biskup E. Kräutler, CPPS: Ekologija za one najzadnje

    Tijekom pola stoljeća prošao je svaku brazdu Amazonije. Tri datuma njegovog iskustva kao čovjeka i pastira su za don Erwina Kräutlera najupečatljivija. 16. listopad 1987., kada ga je ubojica automobilom htio ubiti, ali je ubio svećenika koji je bio s njime, talijana Salvatore Deiana. Zatim 15. veljače 2005., dan ubojstva njegove prijateljice i suradnice, s. Dorothy Stang. Posljednji “prijelomni trenutak” bio je 22. lipnja 2006., prisjećajući se i točnog sata: “Bilo je 22 sata. Nakon što sam slavio sv. misu u Altamiri otišao sam raditi u radnu sobu. Iznenada je doša zapovjednik policije s još dva agenta – objašnjava za časopis Avenire biskup u Xingu – te mi je rekao da sam po naredbi Tajništva ljudskih prava predsjedništva stavljen “pod zaštitu”.

Od toga trenutka, odnosno, zbog stalnih prijetnji smrću, koje su postale sve učestalije zbog suprotstavljanja faraonskoj brani Bela Monte, čuvari su trebali paziti na njega gdje god se pomaknuo. “Tako sam izgubio slobodu da se mogu sam kretati. No, sloboda pisanja i govorenja onoga što mislim u obranu naroda Amazonije i njihovih šuma, nitko mi oduzeti ne može.”

Sa 76 godina nije izgubio onaj borbeni duh s kojim je još 1965. ostavio rodni kraj u Austriji radi obala moćne rijeke Xingu: “kuća Božja” – kako ju nazivaju domorodci. Vođen “tajanstvenom intuicijom” zbog koje se “nisam nikada pokajao” – strastveno objašnjava.

Ono isto što se vidi na stranicama knjige Čuo sam vapaj Amazonije, Kräutlerove autobiografije, u Italiji nedavno objavljenoj od Emi, koju je uredio teolog Pavao Suess, proslov napisao Leonardo Boff. Više je nego samo iznošanje doživljaja, a također i privlačna. Knjiga donosi nedavnu povijest brazilijanaca uz jednan drugačiji pogled, o nevidljivoj vječnosti, posljednim “braniteljima” jedne epohe i žrtvama u ime nedostižne ideje napretka, prodanima na jeftinom tržištu od zemljoposjednika i gospode poljoprivrednog gospodarstva.

Prespektiva indijanaca je jednaka onoj don Erwinu koji već 5 desetljeća živi uz njih. Dijeljeći s njima trud oko spašavanja šuma od nezasitnog iskorištavanja svih sredstava velikih tvrtki hidroelektrane i rudarstva, industrije drveta, monokulture soje i palme. “Vidio sam nevolju svoga naroda i čuo njegov vapaj zbog nasilja mučitelja” – Božje su riječi, Adonaja, našega Gospodina kod Izlasku iz Egipta. Ali s punim poštovanje, ja mogu izreči ove riječi jer sam susreo narod koji je rob” – piše biskup i misionar Družbe Predragocjene Krvi.

Jedan otkrivajući izraz.

Temelj nastojanaja don Erwina nije neki ideal ekologa, možda nešto fanatično i dosadno, nego je to Božja riječ. Biblijski Bog koji, u konkretnoj povijesti, zauzima stav prema malenima. Naravno, bez zaboravljanja na one prve: njima Gospodin neprekidno daje opomene da napuste tlačenje poslom pod svaku cijenu, radi preživljavanja svih naroda i samog planeta. Borba za obranu Amazonije je, dakle, borba za obranu života: “Papa Franjo je već više puta ponovio, a ta će tema biti obrađena na otvoreniji način u enciklici koja će se prezentirati sutra” – kaže biskup.

Velika smaragdova šuma nastanjena u srcu latinoameričkog kontinenta “nije samo toliko čudesan biljni i životinjski svijet. To je domovina mnogih naroda koji tamo već tisućljećima žive, a sada su na smrt mučeni, fizičku i kulurnu. To je domovina obitelji koji žive uzduž rijeka i mjesta u kojima sakupljaju “svagdanju ribu”. Također je i “obećana zemlja” za tisuće useljenika koji su u zadnjih desetljeća došli iz svakog dijela Brazila tražeći svoje prilike za život. Postavljen sam da budem biskup ovih ljudi i, kao pastir, moram se potruditi da ih obranim. Zbog ovog se borim za okoliš: nije samo okvir u kojima oni žive. To je zemlja u kojoj, s kojom i po kojoj žive.” Zahvaljujući kojoj i mi također živimo.

(Prevedeno: časopis Avenire, (26.06.2015.): http://www.avvenire.it/Cultura/Pagine/amazzonia-ecologia-per-gli-ultimi.aspx)

Možda vas zanima…

loading...